Osim što napamet zna sastav šampionske generacije iz 1972. godine, skoro svakom navijaču Željezničara poznato je kako su Plavi ovjerili titulu sjajnom pobjedom nad Partizanom (4:0), 11. juna na Stadionu JNA.
Pamti se finale fantastične sezone, no ekipa Milana Ribara prethodno je morala preskočiti možda i teže prepreke. Na današnji dan prije 51 godinu je Željezničar zabilježio vjerovatno ključni trijumf na putu do titule, u susretu 32. kola, u kojem su Plavi na Koševu dočekali Vojvodinu.
Bio je to derbi kola, piše Sport Centar, jer su Plavi u susret ušli kao lider na tabeli s 45 bodova, ispred Crvene Zvezde (43), OFK Beograda (41) i Vojvodine (40). Nakon duela s Vojvodinom, Želju su čekala još dva susreta – s Borcem na Koševu i Partizanom u Beogradu.
Novosađani su predstavljali najtežeg protivnika u posljednja tri kola jer su jurili plasman u Kup UEFA. Uz to, Vojvodina je nanijela najteži poraz Želji – u prvom dijelu sezone, na Gradskom stadionu u Novom Sadu, Crveno-bijeli su slavili s ubjedljivih 3:0 golovima Perazića, Nikezića i Kustudića.
Igrački kadar Vojvodine činili su dotadašnji i budući reprezentativci (Petar Nikezić, Miodrag Kustudić, Ivica Brzić, Zvonko Ivezić, Josip Pirmajer) te provjereni prvoligaški igrači (Vasa Rutonjski, Slavko Ličinar, Dojčin Perazić, Miroslav Vukašinović, Laslo Lerinc…).
Na klupi je sjedio Dragoljub Milošević, kojem se u proljetnom dijelu sezone priključio “mentor” – legendarni Vujadin Boškov, u tom trenutku zaposlen kao selektor fudbalske reprezentacije Jugoslavije, ali i direktor Vojvodine!
Obzirom na važnost utakmice i povoljne vremenske uslove, očekivala se veća posjeta. Na tribinama “starog” Koševa našlo se oko 12.000 gledalaca, pri čemu je Željezničar objavio da je prodao 9.808 ulaznica.
Samo što je počeo meč, navijači Željezničara su skočili sa svojih mjesta. Razlog nije bio pogodak njihovih ljubimaca, nego radio prenos iz Zenice, gdje je Čelik golom Mate Gavrana već u 3. minutu poveo protiv Crvena Zvezda, Željinog najvećeg rivala u borbi za titulu.
Za to vrijeme na Koševu je Željezničar jalovo pokušavao probiti bedem Novosađana. Gosti su se uspješno branili, čak imali najbolju šansu u prvom poluvremenu: U 15. minutu je Nikezić pucao, Slobodan Janjuš odbranio i odbio loptu do Kustudića, koji je šutirao ali je siguran gol spriječio Josip Katalinski. Na odmor se otišlo rezultatom 0:0, što je, uz vodstvo Čelika nad Zvezdom, Plavima donosilo povećanje bodovne prednosti.
U nastavku do izražaja dolazi sjajna fizička pripremljenost ekipe Milana Ribara. Dok Novosađani sve teže “dišu” na sparnom vremenu, Željo pojačava pritisak, pogotovo nakon što je došla vijest da je Zvezda izjednačila u Zenici.
Igrao se 73. minut kada je Blagoije Bratić izveo korner, najviši u skoku bio je Josip Katalinski i glavom savladao rezervistu Vladislava Zorića (1:0). Samo sedam minuta kasnije je Josip Bukal topovskim udarcem još jednom zatresao mrežu i postavio konačan rezultat (2:0).
U međuvremenu je Zvezda došla do potpuno preokreta i pobjede na zeničkoj Blatuši (3:1), ali je Željezničar zadržao dva boda prednosti na čelu. Tri dana kasnije na Koševu je savladan Borac (3:1), a u posljednjem kolu i Partizan (4:0) za prvu titulu kluba s Grbavice.
Nema mnogo video zapisa o historijskom uspjehu Plavih i sve se manje-više svodi na blijedi crno-bijeli snimak Željine pobjede nad Partizanom u posljednjem kolu na Stadionu JNA.
Malo je poznato da ljubitelji fudbala i sedme umjetnosti mogu pogledati nekoliko kadrova vrijedne Željine pobjede nad Vojvodinom 4. juna 1972. U filmu Vlatka Filipovića “Deveto čudo na istoku”, napravljenom po istoimenom romanu Anđelka Vuletića, nepuna dva minuta filma odigravaju se na stadionu Koševo, za vrijeme utakmice Željezničar – Vojvodina 2:0.
Dok se smjenjuju autentični kadrovi pokušaja Željinih napadača da probiju bedem Novosađana, dotle na tribinama Koševa glavni junak, u interpretaciji doajena jugoslavenskog filma Ljubiše Samardžića, jedva spašava živu glavu pred navijačima Plavih, koji su zbog njegovog ravnodušnog praćenja utakmice zaključili da simpatizira goste.
Uz ekranizaciju jednog od najznačajnijih romana bh. književnosti vezan je još jedan zanimljiv detalj: U originalnom romanu, koji je Anđelko Vuletić napisao 1966. godine, glavnog junaka umalo linčuju navijači Sarajeva na utakmici s Crvenom Zvezdom.
Objašnjenje: U trenutku kada je nastao roman “Deveto čudo na istoku” Sarajevo je počelo svoju prvu šampionsku sezonu, dok se filmska ekranizacija desila u vrijeme Željibnog pohoda na titula 1972.
Željezničar – Vojvodina 2:0 (0:0)
Sarajevo, 4. juni 1972. Stadion Koševo. Gledalaca 12.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija: Trpkovski (Skoplje).
Strijelci: 1:0 Katalinski (73), 2:0 Bukal (80).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Hrvat, Katalinski, E. Hadžiabdić, Jelušić, Bratić, Bukal, Sprečo, Deraković (Janković). Trener: Milan Ribar.
VOJVODINA: Zorić, Bošković, Aleksić, Vukašinović, Brzić, Rutonjski, Ivezić, Perazić, Kustudić (Pirmajer), Nikezić, Ličinar (Cvetković). Treneri: Dragoljub Milošević i Vujadin Boškov.
