Hutovski grad ili Hadžibegov grad je smješten u općini Neum na uskoj cesti iz Stoca prema Neumu, u blizini Hutova, podno planine Žabe. Na autokartama najčešće se naziva Hadžibegov grad, u spomen Hadži Mehemed-bega Rizvanbegovića, njegovog zadnjega gospodara. Grad se nalazi na vrhu prevoja, kojim su prolazili karavani soli iz Stona prema unutrašnjosti.
O nastanku ovog naselja nema historijskih podataka, a ime grada potiče od latinskog naziva za sokola – Huti. Vjeruje se da je Huti bilo ime vlastelina koji je živio tu još u doba Rimljana. Tek 1990. godine arheološkim istraživanjima uz Stari grad u Hutovu pronađeno je prahistorijsko naselje u kojem je glavna građevina bila stražarnica koja je nadzirala cestu koja je prolazila kroz ovaj grad. U XV vijeku pao je pod vlast Osmanskog carstva.
Bedemi i kule staroga grada poput razglednice su iz prošlosti koja otkriva djeliće iz historije o tome kako se nekoć živjelo. Ovo moćno i posebno mjesto, nepravedno je zanemareno i prepušteno na milost i nemilost zubu vremena.
Stari Hutovski grad je sazidan s tvrdim i visokim zidinama, te s kulama na svakom uglu. U sredini je velika kružna kula s prizemljem i dva sprata čvrsto ozidana i dobro utvrđena. Zanimljivo je da se gotovo pod svakom kulom nalazi malena podzemna prostorija s prozorčićem. U nju jedva stane čovjek u uspravnom položaju.Najvjerojatnije se radi o zatvorskim samicama.
Hadžibegov grad u Hutovu je je 2004. godine upisan u listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Hadži Mehmed-beg Rizvanbegović je 1802. godine postao kapetan Hutovske kapetanije. To je posljednja osnovana kapetanija u Bosni i Hercegovini. Za njegovo vrijeme carinska kula je pretvorena u utvrdu. Tu se do tada čuvao put i ubirala carina karavanima. Bio je kapetan sve do 1832. kada je ubijen, pretpostavlja se od polubrata Ali-paše Rizvanbegovića jer se borio na strani Husein-kapetana Gradaščevića.
No u njegovim brojnim ratnim akcijama, žitelji Hutova su stajali rame uz rame s njim jer se pričalo da im nikada nije želio otimati zemlju, već im je i pomagao. S protivnicima s okrutno obračunavao: mučio, zatvarao u tamnice, a tijela bacao u brojne ponore okolo Hutova. Zbog tih sjećanja, narodne legende govore da i danas „putnik s nekim strahom prolazi kraj hutovske gradine, pa će mnogi govoriti, da je čuo glasove duša, koje vape za pomoć.“
Grad je napušten u vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875-1878. godine.
Pogledajte fotografije koje je snimio lovac na prirodne ljepote i znamenitosti Boris Trogrančić, baš kao i njegov video koji pokazuje kako izgleda taj kraj iz zraka.