Digla se kuka i motika da se smijeni Faruk Hadžibegić. I smijenjen je. Ruku na srce, argumenti kojima se već bivši selektor “Zmajeva” mogao braniti praktično nisu ni postojali.
Od blijede igre, lutanja u igračkom kadru, očajnih rezultata, pa do verbalnog nadmudrivanja s novinarima i izjava nakon blamaže protiv Luksemburga koje su samo dolile ulje na vatru.
Sve se urotilo protiv popularnog Hadžije…
Rastanak bio neminovan
I rastanak se činio neminovnim i jedinim logičnim. Hadžibegić je otišao. Tako je najbolje – i za njega i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Sve drugo bilo bi patnja i nepotrebno dizanje tenzija oko jednog ipak velikana bh. fudbala.
I to je lakši dio rješenja bh. fudbalske enigme. A šta ćemo sa problemima koji ostaju? Jer, Faruka Hadžibegića možemo kriviti za tri poraza u nizu i – to je to!
Međutim, šta ćemo sa decenijama iznevjerenih navijačkih nada i očekivanja, šta sa onima koji su kreirali ambijent u kojem je jedan poraz dovoljan da sve zatrese iz temelja?
Šta ćemo ne samo sa reprezentativnim neuspjesima, nego i “otetim” i “poklonjenim” titulama, sudačkim i svakim drugim lakrdijama u bh. fudbalu zbog kojih nam se region smije.
Kakav VAR, kakvi novi tereni, reflektori… Nema te tehnologije i pravila koja bi ograničila moć ljudi u crnom i spriječila nevjerovatne slučajnosti da se, eto, nekako, već godinama najviše prašine i sumnje diže oko jednog ili dva ista kluba kojima, opet nekom slučajnosti, na mlin idu sve te sporne odluke.
I to ne samo da prolazi nekažnjeno već režiseri u crnom nastavljaju raditi ono što najbolje znaju. I pripremaju se, punom parom, za novu sezonu. U to ne treba sumnjati.
Sumnjati, međutim, treba u motive i dobronamjernost ljudi koji o svemu odlučuju i za sve se pitaju – od izbora selektora, sudija, sistema takmičenja, pa i aktuelne izmjene propisa o broju stranih igrača u bh. Premijer ligi.
Slali “Zmajeve” na noge Putinu
A, kako oni odlučuju ilustruje i odluka od prije tri dana o izuzimanju igrača sa prostora bivše SFRJ (Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Slovenija i Sjeverna Makedonija) iz kvote stranaca u Premijer ligi BiH, što će vjerovatno ubiti volju i ono malo domaćih klubova da razvijaju i promovišu bh. talente.
No, zato će našim “pašnjacima” ubuduće špartati iskusni stoperi iz Surdulice, vješti dribleri iz Dugog Sela ili golgeteri Grbalja… dok će se naša djeca ili “okaniti ćorava posla” ili, što je izvjesnije, ići vani, trbuhom za kruhom.
I da budemo jasni – tijelo koje donosi sve te genijalne odluke zove se Izvršni odbor Nogometnog saveza BiH.
One sa slabijim pamćenjem da podsjetimo - to je isto ono tijelo čiji su članovi prošle godine donijeli odluku da u jeku necivilizacijske i barbarske ruske agresije na Ukrajinu prihvate odigravanje prijateljske utakmice s Rusijom.
Da, isti oni ljudi koji su “Zmajeve” htjeli slati Rusima na noge u rodni grad Vladimira Putina, drže sudbinu bh. fudbala u svojim rukama.
Odluku su promijenili tek nakon pritiska javnosti, ali i samih reprezentativaca koji su digli glas protiv ove sulude ideje.
Da li, zaista, još uvijek ima naivaca koji misle da je Faruk Hadžibegić najveći problem bh. fudbala?