Kakvo će vrijeme biti sutra? I zašto vrijeme nije onakvo kakvo je bilo predviđeno meteorološkom prognozom? Prognoze vremena su vrlo emocionalna tema, pogotovo onda kada prognostičari „promaše“.
Ono što puno ljudi ne zna: “Vremenska prognoza je ogromno naučno dostignuće, i to potcijenjeno“, kaže Phil Evans, generalni direktor EUMETSAT-a, što je kratica za European Organisation for the Exploitation of Meteorological Satellites. To je evropska agencija za meteorološke satelite (Meteosat i MetOp satellite), koji “nadziru” vrijeme i klimu na Zemlji iz svemira.
Meteorološka prognoza je „haotičan sistem, s obzirom na to da i najmanja promjena može imati veliki efekt na ono što će se događati u idućih tri, četiri ili pet dana“, objašnjava Phil Evans.
U kalkulaciji vremenskih (ne)prilika u obzir se uzimaju razni parametri, od vlage zraka, temperature zraka, temperature na površini mora, vjetar. Podaci se prikupljaju uz pomoć vremenskih balona, aviona i brodova, meteoroloških uređaja poput morskih plovaka, radara, meteoroloških stanica, automatskih meteoroloških stanica na tlu, odnosno satelita.
A upravo sateliti igraju važnu ulogu, kaže Evans. Oni, naime, prikupljaju podatke na područjima koja su teško dostupna, na primjer pustinje, prašume ili površina oceana. Tako se osigurava gotovo sveobuhvatni nadzor parametara koji utječu na vremenske prilike u svijetu. Od 1977. Evropa raspolaže vlastitim geostacionarnim meteorološkim satelitima koji se zovu Meteosat. Oni „promatraju“ situaciju na Zemlji s visine od 36.000 kilometara.
Teško je prognozirati ekstremno nevrijeme
Uobičajeni modeli kalkuliraju vremensku prognozu u razdoblju do 14 dana. No „realističnije je deset dana“, smatra Evans. Sa svakim dodatnim danom naime raste doza netočnosti; 24-satna prognoza doseže kvotu tačnosti i do 90%, kod trodnevne prognoze vjerovatnost da će meteorolozi pogoditi kakvo će (ne)vrijeme biti iznosi nešto više od 75%.
Ali kada se radi o ekstremnim vremenskim prilikama, onda prognoza ovisi i o karakteru tog vremenskog fenomena. Veliki meteorološki događaji koji nastaju kao posljedica na primjer tropskih uragana, mogu se predvidjeti i po nekoliko dana unaprijed, i to s dosta visokom vjerovatnošću.
Kod nekih drugih ekstremnih vremenskih neprilika koje zahvaćaju manje površine, poput tornada u SAD-u ili žestokih olujnih nevremena u Europi, prognoza je skoro nemoguća. Ali i oni mogu prouzročiti velike štete, kaže Evans.
„Nevrijeme se često može predvidjeti samo šest ili 12 sati unaprijed.“
A u toj situaciji se često koristi takozvani Nowcasting, dakle prognoza neposrednog razvoja vremena, pri čemu važnu ulogu imaju satelitski podaci.
Nova generacija satelita i vremenska prognoza
Mnoge se nade u tom kontekstu polažu u nove satelite. Meteosat-satelite treće generacije (MTG 3rd Generation), koji bi u idućim godinama mogli naslijediti svoje prethodnike. Orbitom bi, kako se planira, ubuduće trebalo kružiti šest novih MTG-satelita, a prvi od njih, koji nosi ime MTG-I1, na svoju misiju je krenuo koncem prošle godine, 13. prosinca 2022.
Uz pomoć novih MTG-ova bi se još preciznije trebalo pratiti promjene u atmosferi, na kopnenim površinama ili oceanima. Zahvaljujući tim podacima prvi put bi meteorolozi trebali biti u stanju pratiti kompletan životni ciklus neke oluje. A upravo je to glavni cilj misije MTG-ova: poboljšanje prognoze težih oblika vremenskih neprilika.
Olujne oblake se uz pomoć novih satelitskih podataka može jasnije raspoznati, odnosno preciznije procijeniti njihov životni vijek – tj. koliko će nevrijeme potrajati. Osim toga bi se prognoze trebalo moći i „ograničiti“ na puno manje geografske prostore.
Od toga bi primjerice mogao profitirati sektor zračnog prometa. Teško nevrijeme je u tom prometnom području faktor rizika. Pilotkinje i piloti bi uz pomoć satelitskih podataka mogli pravovremeno „zaobići“ područje u kojem se događaju ili očekuju vremenske neprilike poput oluje. A to je posebno važno za područje iznad Atlantika, na toj relaciji vlada gust promet, podsjeća Evans.
Detektori munja
MTG-I1 je opremljen između ostaloga i takozvanim Lightning Imagerom (LI), to je prvi instrument za kontinuirani nadzor aktivnosti munja. EUMETSAT je, naime, početkom lipnja ove godine u pogon pustio LI, on je opremljen s četiri teleskopa, koji su usmjereni uglavnom prema Evropi, sjevernoj Africi, Bliskom istoku i Južnoj Americi.
Svaki od ta četiri teleskopa u sekundi snimi 1.000 fotografija. Tako bi oni trebali uočiti elektrostatička pražnjenja direktno iz svemira, i po danu i po noći – u svakoj prilici, u svakom okruženju: bilo da se radi o moru, gradu ili pustinji. Tako se može detektirati i svaki pojedini udar groma, pa i one koje se praktički ne može vidjeti golim okom.
Preciznija vremenska prognoza
Najkasnije u idućoj godini bi se trebalo početi koristiti podatke LI-ja. A to znači da će meteorolozi na dnevnoj bazi moći posegnuti za tim podacima u izradi svojih prognoza.
„Uoči teškog nevremena često se događaju nagle promjene aktivnosti munja“, objašnjava Phil Evans.
„Promatranjem promjene tih aktivnosti LI može pružiti podršku meteorolozima u prognoziranju teškog olujnog nevremena.“ A osim toga specijalni algoritmi kojima su opremljeni sateliti na licu mjesta obrađuju podatke, tako da se u smjeru Zemlje šalje samo relevantne informacije.
„Tako će se znatno poboljšati kvaliteta upozorenja na dolazak nevremena, odnosno kratkoročne prognoze“, uvjeren je generalni direktor EUMETSAT-a.
On dodaje kako će nova era satelitske tehnike pomoći u spašavanju ljudskih života.
