Almedina Dautbašić-Memišević preživjela je genocid. Kazala je kako je prošlo 28 godina otkada se sa porodicom našla u krugu fabrike akumulatora.
"Imala sam 13 godina, sestra 15, braća 10 i 7 godina. Majka nam je umrla dvije godine rannije zbog nemogućnosti liječenja u opkoljenoj Srebrenici. Otac je krenuo šumom, a mi djeca prestrašeni, iznureni i gladni sa starom i iznemoglom očevommajkom stigli smo ovdje u Potočare. I sada me prožimam neka čudna jeza i strah da se iza ovih zidova ne pomoli teška ruka zločinca koji je 11. jula poput malja poklopio pleća mog brata i rekao mu: "Ti ostaješ". Nisam znala kakva zvijer stoji preda mnom, ali sam potrčala prema zločincu i istrgla brata. Gurnula sam ga prema autobusu gdje se sakrio između sjedišta. Preživjeli smo svih četvereo djece Dautbašića. Otac je ubijen u Kamenici kod Bratunca, a ukopan je 2009 godine ovdje u Potočarima", kazala je Almedina.
Istakla je da ne želi govoriti o njihovim životima nakon dolaska u Tuzlu, jer su identični životima sve srebreničke djece.
"Naglasit ću da su djeca srebreničkih šehida izrasla u odgovorne, samosvjesne, školovane i akademske građen ove zemlje. Mi jačamo našu jedinu državu BiH. možda bih trebala govoriti o dobroti ljudi koji su nam pokušavali ublažiti ranu koju nosimo. Takvih ima ovdje među vama koji ste došli izraziti poštovanje prema žrtvama genocida. Hvala što ste ovjde. Želim da vas zamolim da se poklonimo časnim licima srebreničkih majki od kojih mnoge još tragaju za posmrtnim ostacima sinova, braće, muževa. Majke su svoju tugu pretvorile u svjedočenje u zločinu, a da nisu dozvolile da ih obuzme mržnja ili osveta.
Vama drage majke poručujem da mi preživjela djeca Srebrenica, naša djeca, i njihova djeca nećemo dozvoliti da se žrtve genocida zaborave. Nadam se da ovo čuju oni koji pokušavaju negiranjem genocida oduzmu pravo ovim majkama da su nekad imale sinove, muževe, braću, a mi svoje očeve. Što prije počinioci genocida i njegovi negatori shvate da se ime Srebrenica bilježi pod stavkom genocid, to će biti lakše njihovim potomcima da izbrišu sramotu genocida koji su počinili njihovi očevi. Nas Srebreničane jesu ubijali, ali nas nisu mogli sve ubiti", kazala je u svom emotivnom obraćanju Dautbašić-Memišević.
