Radovan Karadžić uhapšen je prije tačno 15 godina.
Tako je pravdi priveden bivši predsjednik Srpske demokratske stranke i prvi predsjednik Republike Srpske kojeg je nakon suđenja koje je uslijedilo Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kao pravni nasljednik Tribunala u Hagu, izreklo je kaznu doživotnog zatvora.
Danski sudija Vagn Joensen je rekao da je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja.
Karadžić: Potraga od 1995. godine
Potraga za jednim od najtraženijih svjetskih bjegunaca trajala je od 1995. godine, kada ga je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju zbog optužbe za počinjene ratne zločine na području Bosne i Hercegovine.
Nalog za hapšenje Karadžića, koji je izdao Interpol, navodi optužbe za agresiju, zločine protiv humanosti, života i zdravlja ljudi, genocid, ubistava, kršenja pravila rata i običaja ratovanja...
Krvolok s Pala, koji je rođen 1945. u crnogorskoj Petnjici, skrivao se više od 12 godina u Beogradu, kao i mnogi drugi zločinici s prostora bivšer Jugoslavije, gdje je našao svoju sigurnu kuću.
Skriven iza lažnog identiteta "doktora Dragana Dabića" u Beogradu, gdje je radio u jednoj privatnoj ordinaciji kao ljekar, ipak je dolijao 21. jula 2008. godine, kada je uhapšen u akciji srbijanskih službi sigurnosti.
„Šta je prva stvar koje se sjetim kad pomislim na to? Olakšanje jer je uspješno završen vrlo delikatan i opasan posao", govorio je za BBC na srpskom Vladimir Vukčević, tada prvi čovjek Akcionog tima Srbije za hapšenje i lociranje haških bjegunaca.
Novinari iz čitavog svijeta odmah su se sjatili u Beograd, obilazeći lokacije gdje je vrijeme provodio jedan od najtraženijih ljudi na svijetu za kojim je bila raspisana i nagrada vredna pet miliona dolara.
Bio pod prismotrom
Kako je uhapšen Karadžić?
Vukčević ističe da je akcija hapšenja bila „vrlo delikatna".
„Držali smo ga pod prismotrom, pratili njegovo kretanje i jednog dana je sa torbama krenuo negdje, ka gradskom prijevozu. Ušao je u autobus koji ide u pravcu (beogradskog naselja) Batajnice".
Sumnjali su, kaže, da je Karadžiću dojavljeno da se sprema hapšenje. Zzato su morali da krenu u akciju.
„Pošto je u autobusu bilo još ljudi, naglasio sam da to moramo da uradimo tako da nema povrijeđenih i žrtava", sjeća se Vukčević.
Jedan od pripadnika Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) bio je među putnicima u autobusu.
„On nas je izvještavao da je Karadžić sjeo, da kod njega nema nikakve panike i da mirno posmatra putnike oko sebe - kao da je znao da će biti uhapšen.
Pratili smo ga, pratili, pratili. U jednom momentu sam rekao Mikiju (Rakiću, savjetniku tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, op. a.): "Nećemo da čekamo da izađe, nego ćemo da zaustavimo autobus i krenemo u akciju", kaže Vukčević.
Autobus je presretnut, agent BIA je prišao Karadžiću i "upozorio ga da ne pravi nikakve probleme, bježi ili pruža otpor".
Vratio svoju ličnost
„On je to vrlo disciplinovano podnio, da ne kažem hladnokrvno", kaže Vukčević.
U medijima je tokom godina bilo dosta spekulacija da Karadžić zapravo nije uhapšen 21. jula, već tri dana ranije - u petak.
Međutim, Vukčević to negira.
„Ne, ne, ne, sve se dogodilo tog dana", ističe on.
Karadžić je odmah po hapšenju sproveden u BIA, pa u srbijansko Tužilaštvo za ratne zločine, gdje je utvrđen njegov identitet.
Vukčević kaže da je transformacija nekadašnjeg lidera RS bila „hollywoodska".
„On je inače dosta živahno hodao. Međutim, tada je pustio kosu i bradu i vukao nogu kao da ima štule - potpuno je promijenio ponašanje", objašnjava Vukčević.
Ništa nije htio da pije, samo vodu.
„Tu noć je tražio da ga ošišaju i odmah je bio onaj stari Karadžić…
Išao je brzo i potpuno se vratio u svoju ličnost", kaže Vukčević.
Karadžić izdržava kaznu doživotne robije u zatvoru koji ima reputaciju jedne od najgorih zatvorskih ustanova u Velikoj Britaniji.
