Ako ste mislili da je prašina koja lebdi u vašem domu grozna, nemojte ni pokušati zamisliti kako je astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Uz to što astronauti piju recikliranu vodu, jedu dehidriranu hranu, udišu reciklirani zrak, studija je otkrila i da je prašina koja lebdi oko njih puno gora od one uobičajene, na koju smo navikli na Zemlji, a k tome je i u puno većoj koncentraciji.
Naučnici povezani s NASA-inim istraživačkim centrom Glenn i Univerzitetom Birmingham, otkrili su da je Međunarodna svemirska stanica dom specifičnoj mješavini čestica prašine koja, među ostalim, uključuje mikroplastiku i spojeve koji se nalaze u izolaciji zgrada.
Studija objavljena u časopisu Environmental Science and Technology Letters, analizirala je specijalizirane filtere zraka koji se nalaze na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Istraživači su tako otkrili brojne hemikalije (među kojima su i one koje se nazivaju "vječne hemikalije") za koje je ranije utvrđeno da mogu biti toksične u visokim nivoima.
Iako zrak na Međunarodnoj svemirskoj stanici "konstantno cirkulira" osam do deset puta na sat i prolazi kroz specijalizirani sistem filtracije, filtri tamo općenito pročišćavaju ugljični dioksid i druge zagađivače. Međutim, nitko ne zna koliko se kemikalija također filtrira.
Drugi je problem što visok nivo ionizirajućeg zračenja, kojem je svemirska stanica izložena, mogu ubrzati proces starenja plastike na brodu, zbog čega se ona brže pretvara u mikroplastiku i prenosi zrakom.
To može dovesti do toga da se koncentracije i relativno obilje kemikalija u prašini na Međunarodnoj svemirskoj stanici značajno razlikuju od onih u prašini iz zemaljskih unutarnjih mikrookoliša, pojašnjavaju naučnici.
"Naša otkrića mogla bi imati utjecaj na buduće svemirske stanice i staništa, gdje bi moglo biti moguće isključiti mnoge izvore onečišćenja pažljivim odabirom materijala u ranim fazama projektiranja i izgradnje", rekao je koautor Stuart Harrad, profesor hemije okoliša na Univerzitetu u Birminghamu.
