Kada je prošlog ljeta u eter plasirana vijest da Osijekov stoper Adrian Leon Barišić (22) dolazi u Dinamo u transferu teškom dva miliona eura, mnogi su ostali jako začuđeni. Ko je taj Barišić? I kako rezervni igrač Osijeka može vrijediti toliko novca? Kako su ista pitanje mučila i Dinamove čelnike, tako je transfer koji su izravno dogovorili Zdravko Mamić i tadašnji Osijekov trener Nenad Bjelica bio stopiran.
U međuvremenu je hrvatska javnost jako dobro upoznala Barišića, koji je stasao u daleko najboljeg stopera Osijeka. Barišić je postao i član udarne postave BiH reprezentacije. Stoga nije čudo da je ovog ljeta bio na meti nekoliko europskih klubova da bi na koncu završio u Baselu. Švicarski klub za njega je platio tri miliona eura, uz 500.000 realno ostvarivih bonusa. Veliki je to novac za Basel, te jasna potvrda koliko vjeruju u mladog Barišića.
Adriana Leona govorio je za Sportske novosti nakon što je u Švicarskoj odradio medicinski pregled, a onda i sve ugovorne formalnosti.
"Prvi osjećaj po dolasku u Švicarsku? Oko mene je jako dobra vibra, vidim zadovoljstvo na licima ljudi iz kluba, osjećam njihovo povjerenje, a to mi je najveći dokaz da su me jako htjeli dovesti. Rekao bih da je ta njihova upornost, kao i vizija budućnosti kluba i mene u njemu koju su mi predočili, bila presudna da se odlučim za dolazak u Basel."
Govorio je i o ponudi Dinama koja mu je bila na stolu:
"Ne znam šta bih vam rekao o tome što se tih dana događalo. Dakle, vidio sam da ponovno neću biti u udarnoj postavi Osijeka, razmišljao šta ću dalje, kad je do mene došla informacija da me želi Dinamo i da je Osijek prihvatio ponudu. Nisam o tome imao pojma, a dok sam napokon i ja trebao sjesti za stol pa vidjeti o čemu se tačno radi, posao je propao. U Dinamu su bila neka previranja pa je ponuda bila povučena."
Bili ste tada rezerva u Osijeku, pa zar bi bilo realno da igrate u puno jačem Dinamu?
"I to mi je prošlo kroz glavu, ali nisam imao ni priliku ozbiljno razmisliti o toj ponudi. Ne znam što bih tada napravio, ali bio sam jako svjestan činjenice da moram igrati u kontinuitetu, ili ću se ponovno vratiti tamo gdje sam bio prije Frosinonea."
Nakon što je trener Bjelica otišao postali ste standardni u Osijeku. Rene Poms je u vas imao veliko povjerenje?
"Čak sam i kod Bjelica odigrao tri utakmice, ali Poms je definitivno bio taj koji je čvrsto stao iza mene. Na jesen sam - po mom sudu - bio solidan, ali na proljeće sam osjetio kako rastem i da sam bitno podigao nivo igre. Napokon, i Basel me je još proljetos počeo ozbiljno pratiti."
Zanimljivo, jer Osijek nije imao dobro proljeće, a i ovog ljeta ste primali golove na sve strane, a Basel je svejedno ostao uporan?
"U javnosti se često stvara pogrešna slika o tome kako ekipa u stvarnosti funkcionira. Dakle, ne igraju obranu samo odbrambeni igrači, niti su samo veznjaci i napadači oni koji igraju u napadu. Sve to mora biti dobro povezano i sinkronizirano da bi štimalo."
Je li vam žao što ste napustili Osijek?
"Naravno da mi je na jedan način žao, jer u Osijeku sam proveo pet prekrasnih godina, stekao mnoge prijatelje, upoznao puno krasnih i dobrih ljudi. U Osijeku sam postao i igrač. Naravno da će Osijek uvijek biti u mom srcu, a uvjeren sam da će ekipa nastaviti rasti, jer tamo ima jako puno dobrih igrača, a i klub stalno raste. Sada je tu i prekrasna Opus Arena u kojoj je veliki gušt igrati. I jako mi je drago da u utakmici protiv Gorice nismo primili gol, jer nije realno da Osijek prima dva ili više gola po utakmici. Uvjeren sam da će Osijek imati dobru sezonu."
Nije Basel bio jedini klub koji vas je zvao, znamo da je bilo i drugih ponuda, jedna unosnija iz Engleske?
"Kada sam u junu sjeo sa svojim menadžerom Srđanom Lakićem razgovarali smo o tome gdje je najbolje da nastavim karijeru i Srđan mi je savjetovao da svakako na prvom mjestu bude moj razvoj, a nikako ne novci. Tako smo se odlučili za Basel, koji je posložen klub, koji ima jasnu viziju i koji mi kao igraču nudi odličan iskorak, a koji nije prevelika stepenica za mene. U Baselu imam sve preduslove da se nastavim razvijati na pravi način."
Nedavno ste debitirali za Bosnu i Hercegovinu, za seniorsku reprezentaciju. Znamo da ste mogli izabrati i Hrvatsku?
"Za BiH sam debitirao još u U18 selekciji prije četiri godine. I od tada sam bio standardni igrač u svim mlađim uzrastima. Navikao sam se igrati za BiH, bilo mi je jako lijepo, uspješno, a i stekao sam dobre prijatelje u svlačionici. Kada je došao poziv za seniorsku reprezentaciju, doživio sam to kao prirodan nastavak onoga što sam u BiH započeo."
A Vatreni?
"Vatreni idu svojim putem, koji je doista fantastičan. I ono što je svakako neupitno je činjenica da Hrvatska ima fantastične stopere i Gvardiolu, Šutalu, Erliću i svima drugima koji još dolaze. Evo, mladi Vušković već sa 16 godina ima cijenu od 10 miliona. Moram biti realan i reći da Vatreni sigurno neće još dugo godina imati problema na stoperskim pozicijama."
