Priča o turbulentnom životu osnivača Ferrarija, Enzu Ferrariju, njegovim voljenima i njegovim vozačima ispričana je u novom biografskom filmu s Adamom Driverom i Penelope Cruz u glavnim ulogama. Naime, film prikladnog naziva "Ferrari" je dobio sedmominutni pljesak nakon svjetske premijere na prošlosedmičnom Venecijanskom filmskom festivalu, a priča o tome kako je Enzo, sin vlasnika jedne metalurgijske radionice, preživio Prvi svjetski rat i napravio prvi Ferrari nakon što je njegova tvornica sravnjena sa zemljom tokom Drugog svjetskog rata, kao da je "skrojena" za filmski hit.
Doduše, ovaj film, koji će svjetlo dana ugledati ove zime, fokusira se na još turbulentnije razdoblje, tačnije, na 1957. godinu. Tada je njegova kompanije bila na rubu propasti, a Enzo se kladio da bi mogao pobijediti na famoznoj utrci kroz Italiju, "Mille Miglia".
Bio je to vrlo opasan izazov koji je rezultirao smrću dvojice njegovih vozača i devet gledatelja. U to se vrijeme i borio da spasi svoj brak nakon smrti svog sina i usred dugotrajne veze s majkom "tajnog djeteta".
Inače, genij iza kultne marke, koji je umro 1988., u dobi od 90 godina, bio je nezasitan u svakom smislu te riječi. Ne samo da je imao tri ozbiljne veze odjednom, već je bio poznat po tome što je spavao sa ženskim osobljem koje je radilo u njegovoj tvornici u Modeni. Diljem interneta se priča o potencijalnom Oscaru za Penelope Cruz, koja glumi Enzovu ženu Lauru, dok je Shailene Woodley izrazito hvaljena za ulogu ljubavnice Line Lardi. Kao što je izjavio u brojnim intervjuima, upravo je ta osobna drama privukla i glumca Adama Drivera da prihvati ulogu u filmu.
"Ova verzija Ferrarija, čiji je unutarnji motor bio uvelike vođen tugom, i razlika u njegovom odnosu s Laurom naspram Line Lardi, bila je tema o kojoj nisam znao mnogo, no istodobno je bila jako zastrašujuća i uzbudljiva", rekao je Driver.
Ljubitelj brzine još od djetinjstva
Prema priči, Enzo je prvi put okusio uzbuđenje brzih automobila u dobi od deset godina kada ga je tata Alfredo odveo na utrku u Bologni. Od tog trenutka bio je odani ljubitelj automobilističkih trka, ispunjen snom da i sam sjedne za volan, prenosi The Sun.
Ta mu je nada, kao i mnogim mladim muškarcima u Europi, gotovo oduzeta izbijanjem rata 1914. godine. Isto tako, patio je od ozbiljne plućne bolesti, pleuritisa, tijekom svoje trogodišnje službe u talijanskoj planinskoj pukovniji. Otpušten iz vojske zbog zdravstvenih razloga, Enzo se okušao u ulozi vozača u tada novonastaloj kompaniji za sportske automobile, Alfa Romeo.
Osvojio je prvu od 11 Grand Prix utrka 1923. godine, ali smrt njegova prijatelja i timskog kolege Antonia Ascarija na stazi dvije godine kasnije ostavila je Enza u strahu. Rođenje njegova prvog sina Dina 1932. godine uvjerilo ga je da svoje talente prenese u sigurnost dizajna i upravljanja.
Nakon što je osam godina kasnije osnovao vlastiti "brend", Auto Avio Costruzioni, ubrzo mu je rečeno da mora proizvoditi motore za avione italijanskog fašističkog vladara Benita Mussolinija. Ubrzo, njegova je tvornica postala meta savezničkih bombardera. Ne želeći da ga se povezuje s mrljom prezrenog režima, Enzo je na kraju rata promijenio ime kompanije u Ferrari, a 1947. je s proizvodne trake sišao blještavi crveni model 125.
Poznati moto
Kao poslovođa, bio je strog, a njegov je moto glasio: najbolji Ferrari koji je ikada napravljen je onaj sljedeći. Prema onome što znamo, radio je cijele sedmice, noseći svoje prepoznatljive sunčane naočale, čak i u svom uredu. Posao mu je odvraćao pažnju od osobnih nemira.
U svojim memoarima, Enzo je rekao da "čovjek mora neprestano raditi, inače misli na smrt".
Njegov sin Dino preminuo je u 24. godini 1956. nakon duge borbe s teškom vrstom mišićne distrofije. Njegovog oca i brata ubila je epidemija italijanske gripe 1916. godine, a osam njegovih vozača poginulo je u njegovim automobilima između 1955. i 1971. godine.
"On je apsolutno instinktivan, impulzivan je, donosi odluke "u vakuumu" jer ih je navikao donositi sam", ispričao je Driver.
Izgradio je određenu sposobnost da se nosi s tim, sa smrću, a posebno s ljudima o kojima brine - dodao je.
Poljubac smrti
Propast mnogih njegovih odvažnih vozača nije bila rezultat mehaničkog kvara, već često zbog zahtjevnih utrka u kojima se Ferrari natjecao. Najozloglašenija od svih je bila Mille Miglia, u kojoj je u 30 godina poginulo 56 ljudi. Usporedbe radi, španski aristokrat Alfonso de Portago, koji je letio avionom ispod londonskog Tower Bridgea radi oklade, bio itekako zabrinut oko ovog zloglasnog natjecanja na zavojitim cestama.
Baš je de Portago bio tragičar na jednoj od spomenutih utrka. Naime, nakon što se zaustavio kako bi poljubio svoju djevojku, filmsku zvijezdu Lindu Christian, Alfonsovom trećeplasiranom Ferrariju 335 S pukla je guma te je bolid projurio kroz gomilu.
Pet od devet ubijenih gledatelja bila su djeca. Također, 28-godišnji de Portago te njegov američki suvozač Edmund Nelson također su umrli. Fotografija Linde i Alfonsa nazvana je "Poljubac smrti", a Enzo je optužen za ubojstvo iz nehaja.
Iako je na kraju oslobođen odgovornosti za fatalnu nesreću, kritičari su tvrdili da je šef Ferrarija prenapregao svoj tim.
Pokojni britanski vozač Formule 1, Tony Brooks, koji je bio dio Ferrarijeve momčadi, rekao je u dokumentarcu iz 2004. da bi Enzo očekivao da vozač "prijeđe granice razuma".
Progonio žene?
Enzo je suprotstavio svoje vozače, uključujući i 33-godišnjeg Talijana Luigija Mussoa, koji je bio žestoki rival njegovih engleskih kolega Mikea Hawthorna i Petera Collinsa, kojeg u novom filmu glumi Jack O’Connell.
Musso je umro nakon što se srušio u zavoju dok je jurio za Hawthornom na Velikoj nagradi Francuske u srpnju 1958., a mjesec dana kasnije je 26-godišnji Collins poginuo kada je njegov Ferrari udario u drvo tijekom Velike nagrade Njemačke.
Ono što je izrazito uznemirilo javnost je činjenica da je Enzo progonio Luigijevu mladu djevojku Fiammu Breschi nakon kobne nesreće spomenutog vozača.
"Htio me. Prvo se to dalo naslutiti, a kasnije je vrlo jasno rekao. Rekao mi je da ne može zamisliti svoj život bez mene", prepričala je Fiamma u dokumentarcu iz 2004. godine.
"Odbila sam ga, ali on mi je stalno pisao o strasti za koju je rekao da ga doslovno izjeda. To je trajalo godinama", dodala je. ,
Ona je, međutim, bila samo jedna od mnogih žena u Enzovom živopisnom životu.
Sam je vozio Fiat
Oženio se Laurom 1923., dobio sina Piera s ljubavnicom Linom 1945. i oboje ih zadržao u životu. Bilo je i drugih kratkotrajnih afera u pokrajini Modeni, koju je Enzo rijetko napuštao. No, čak i nakon što mu je supruga umrla 1978., Enzo je svako jutro odlazio posjetiti njezin grob, koji se nalazio uz grob njegova sina i roditelja.
Predana Lina i Piero bili su uz njegov krevet kad je umro.
Piero dobio je deset posto udjela u kompaniji Ferrari i potpredsjednik je kompanije od očeve smrti, a sada je milijarder zahvaljujući ogromnoj potražnji za glamuroznim sportskim automobilima čija je početna cijena čak 166 hiljada funti. Klasični Ferrari još su traženiji, djelomično zato što bi ih Enzo pustio da trunu u stražnjem dijelu njegove tvornice nakon što bi ih zamijenio noviji model. Primjerice, Ferrari 250 GTO iz 1963. na aukciji je prije pet godina postigao cijenu višu od 50 miliona funti.
Ironično, Enzo je na posao vozio skromni Fiat.
