Ljudi mogu zahvaliti precima majmunima za svoja fleksibilna ramena i laktove, koji su možda evoluirali kao prirodni kočni mehanizam za ljuljanje po drveću. Naučnici su otkrili dok su gledali brojne videosnimke čimpanza i čađavih mangabej majmuna, koji su u mnogo većem srodstvu s čimpanzama i ljudima, kako se penju po drveću u divljini. U novoj studiji istraživači su primijetili da iako su se obje životinje penjale na drveće na sličan način s ramenima i laktovima tijesno savijenim prema tijelu dok su brzo posezale s jedne grane na drugu, postojale su pak razlike u tehnikama spuštanja.
Nalazi sugeriraju da čimpanze i ljudi mogu imati fleksibilne zglobove ramena i lakta kao način da se "suprotstave" učincima gravitacije na njihov teži donji dio tijela. Rezultat je bio fino kalibriran kočioni sistem koji je smanjio njihov rizik od pada dok su se spuštali niz krošnje drveća, prema studiji objavljenoj 6. septembra u časopisu Royal Society Open Science.
Dok su mangabeji bili manje fleksibilni, čimpanze su ispružile ruke iznad glave dok su se spuštale - slično načinu na koji se osoba spušta niz ljestve. Ovaj je manevar bio način da primati uspore svoje spuštanje jer ih je gravitacija vukla prema dolje, rekao je tim u izjavi.
"Primijetili smo da dok su se i čimpanze i mangabeji penjali po drveću strižećim pokretima gdje nisu u potpunosti ispružili svoje zglobove, pri spuštanju mangabeji su nastavili s strižećim pokretima, dok čimpanze nisu", rekla je koautorica Mary Joy, magistrica biološke antropologije na Univerzitetu Dartmouth, za Live Science. "Njih dvoje su imali vrlo različite raspone pokreta", rekla je još.
Ljudski preci i preci čimpanze razišli su se prije otprilike 6 do 7 miliona godina, dok se predak mangabejevog majmuna odvojio od majmuna prije otprilike 30 miliona godina. Ali studija sugerira da su se fleksibilni dodaci razvili u vrijeme posljednjeg zajedničkog pretka između čimpanzi i ljudi, ali nakon što su se majmuni i majmuni razišli.
Ova bi se fleksibilnost pokazala korisnom za stvari koje su uključivale specifične pokrete poput skupljanja hrane, lova i obrane, prema studiji. Ovo je prvi put da su istraživači opsežno proučavali kako su veliki majmuni silazili s drveća; prije je većina studija bila usmjerena na njihovo penjanje.
"Općenito smo znali da čimpanze imaju veći raspon pokreta u ramenima i laktovima, dok mangabeji nemaju", rekla je Joy. To je zato što su mangabeji i drugi majmuni građeni slično četveronožnim sisarima poput mačaka i pasa, koji hodaju na sve četiri i imaju "duboke duplje u obliku kruške", navodi se u izjavi tima. Unutrašnji pregib njihovih laktova također strši, čineći zglob sličnim slovu "L", navodi se u izjavi. Ovi zglobovi mogu nuditi stabilnost, ali im nedostaje dobar raspon pokreta.
Nakon analize zglobova u postojećim kosturima čimpanzi koji su bili dio muzejskih zbirki, istraživači su primijetili da je kut ramena majmuna bio 14 stepeni veći kada su se spuštali u odnosu na kada su se penjali. Njihove su ruke također bile ispružene prema van u laktovima za 34 stepena više kada su čimpanze silazile niz drveće, prema studiji.
Ova promjena u kretanju ne samo da je pomogla čimpanzama da uspore gravitaciju, već im je omogućila i sigurno usporavanje.
"Čimpanze mogu izaći s drveća i spustiti se dolje bez potrebe da drže mišiće ramena i lakta pod napetošću, što rezultira naprezanjem", rekla je Joy. "Kao ljudima, uvođenje ovog povećanog raspona kretanja imalo je mnogo prednosti, poput dopuštanja da podignemo ruke iznad glave ili da bacamo loptu. Ovo kretanje je nasljeđe evolucijskog pritiska na naše pretke, što nam je dalo mogućnost da učiniti puno stvari."
