Niko još ne poteže taj obarač do kraja, ali obračun u podne vrlo je blizu: je li stigao kraj eri Pepa Guardiole na Etihadu?
Najlakše se u ovome času primiti za lukrativne transfere, koje je nanizao u ove svoje četiri godine vladavine plavim dijelom Manchestera, a skupilo ih se. Njih tačno 34 (posljednji je Rúbena Diasa iz Benfice za nekih 60-ak miliona eura plus Otamendi), kalkulator je izbrojao 841,4 miliona eura. Mnogo je to čak i za neiscrpni petrol, koji curi niz rever odrješitog gazde šeika Mansoura.
No, pitanje je izlišno, iz jednostavnog razloga: Guardiola doista jest čudan nogometni genij, koji traži apsolutno savršenost, a ujedno je stigao na mjesto gdje novac nije pitanje. Jer, novca uvijek - ima. I teško bi bilo koji menadžer modernih dana stigao tamo i kazao: "Joj, znate, ne treba, meni je ovo dosta". Kako je rekao i Otto Barić, treneru nikad nije dosta. I trebaju mu minimalno dva igrača...
Kroz sredinu terena kao kroz puter
Josep Guardiola je, međutim, počeo padati na drugim detaljima.
Nakon što je svojom revolucijom preobrazio City u dominantnu silu engleskog nogometa, skidajući pojedine rekorde kao od šale, Guardiola je lani zašao u dubioze vlastitoga sebe, čime je počela sve više patiti i igra njegova stroja, pišu Sportske novosti.
"Glavni problem nije što je neka Guardiolina ekipa primila pet golova, što joj je učinio Leicester u nedjelju, problem je što se na igračima vidjelo kako se u njih uvukla nesigurnost. To se dosad, uza sve Pepove padove u Evropi, nikad nije moglo pročitati", piše Darren Fletcher u analizi za BBC.
A taj se problem, zaključuju gotovo sve relevantne britanske analize, najviše uočava u - odbrani.
Izvuklo se, dakle, kako je Pep samo na odbranu u posljednje četiri godine potrošio gotovo pola milijarde eura. No, City je u posljednje tri od četiri sezone u Premiershipu imao ili najbolju defenzivu igru, koja je primala najmanje pogodaka. Ili vrlo blizu toga. Realnost je, međutim, stigla, ne samo "onim" Lyonom u četvrtfinalu Lige prvaka (1-3), već je provirivala tokom cijele lanjske sezone, a onda se u punom smislu pojavila na terenu, kada se s druge strane našao Brendan Rodgers, čiji je nogomet inače proaktivan, ali se kontra Cityja odlučio za drugu taktiku i potpuno pogodio. Prolazili su njegovi stršljenovi kroz sredinu terena kao kroz puter i nanosili nemjerljivu štetu ekipi od koje se ove sezone - s pravom - opet očekuje punopravni napad na tron Engleske, ali ponovno i te Guardioline crne mačke - Evrope.
"Pogledajmo samo kvalitetu na terenu te klupi za rezervne igrače i moramo se zapitati kako City i dalje ima rupe, pogotovo nakon što su nam pružili možda i dvije najljepše sezone neke ekipe u historiji engleskog nogometa. Gledajući sve to, ugledat ćemo klub, sa svim svojim novcem, strukturom i opet će sletjeti pitanje kako je moguće da su još 'kratki' za nekoliko igrača; ne zato što su već toliko uložili u ekipu, već baš zato što tačno znaju koje su pozicije morali pojačati tokom ljeta", piše The Athleticov Sam Lee, u člansku pod naslovom "Kada će City naučiti?".
No, i taj segment kao da odaje pad "nogometnog jastreba".
Istina, Guardiola za duel s Rodgersom nije mogao računati na čak sedam prvotimaca, no u glavi će ostati jedna rečenica Kevina de Bruynea, nakon ispadanja od Lyona.
- Nova godina, ista stvar...
Da, lani je to bio već spomenuti Lyon u Ligi prvaka, potom Arsenal u FA kupu, a Wolvesi i Man. United na Etihadu. Ove je već početkom sezone, eto, bio izuzetno neugodni Leicester. Princip je u svim tim utakmici bio isti, a sve ostalo bile su nijanse.
I zato se nakon osam osvojenih domaćih titula u četiri godine, postavilo pitanje Guardiolinog roka trajanja na klupi Cityja. Je li, moguće, došlo do zasićenja, odnosno bliži li se kraj, kojeg se već ionako, pogotovo nakon Lyona, bilo spominjalo. Guardiola je u potrazi za stvaranjem nove "supermomčadi" još od odlaska iz Barcelone. Pokušao je u Bayernu, gdje se i danas osjete neke njegove trenerske metode, ali nije prošlo. City je, smatrali su mnogi, morao biti taj. Jer, uz finansije, Pep se okružio svojim ljudima, ali i beskrajnim povjerenjem klupskog vodstva, koje je u njemu vidjelo revolucionara, što ovaj i jest. No, Guardiola posljednjih godinu dana kao da gubi svoju energiju. Nije sramota izgubiti titulu od onakvog Liverpoola, pa niti ispasti od Lyona, ali ta se evropska priča ponavlja (Monaco, Tottenham, Lyon...), i kao da se prelila na kompletnu svijest svlačionice.
Tragajući za savršenstvom, Guardiola je sve više postajao nesavršeni, što se zorno vidjelo u nedjelju, kada je, recimo, vadio Fernandinha, pa izgubio apsolutno sav balans sredine terena, što su Vardy i društvo obilato iskoristili za tih konačnih 5-2.
Vrijeme je za promjenu paradigme. Ili razlaz...
"Ljudi nisu baš previše puta vidjeli moje timove da tako igraju, ali jako mi je stalo do ove utakmice, jer je bila važna iz taktičke perspektive. Samo kroz prizmu golmana, na primjer; Ederson bi u pola premierligaških ekipa mogao igrati stoper bez problema, toliko je vješt s loptom, stoga smo se odlučili stajati duboko i limitirati prostor, a kada bi stigla prilika za kontru, uzdati se da imamo kvalitete za dobar pas i bijeg. A to smo učinili ovog poslijepodneva - s pravom se nakon utakmice hvalio Brendan Rodgers.
Čija kvaliteta sve više dolazi do izražaja, koji radi sjajno s Leicesterom, i kojeg mnogi vie tamo gdje bi već i bio da se 2014. Gerrard nije poskliznuo u utakmici s Chelseajem i prosuo Liverpoolu naslov prvaka.
Jer, i on je jedan od onih s kojima se sve više šuška. I koji na kladionicama grabi prema "poleu positionu" u slučaju Guardiolinog odlaska.
Ne treba, međutim, otpisivati Guardiolu. Ugovor mu traje do kraja ove sezone i sigurno neće biti smijenjen odmah. No, reformator mora preispitati sebe i svoje metode. Nedodirljivost kopni, a City postaje sve ranjiviji. Novcu te znanju usprkos. Vrijeme je za promjenu paradigme. Ili razlaz...
