Mladi bh. glumac Kerim Čutuna objavio je da je Općinski sud u Sarajevu odbacio tužbu za klevetu koju je protiv njega podnio njegov otac Remzo.
Podsjetimo, on je u oktobru prošle godine odlučio hrabro progovoriti o temi o kojoj je dugo vremena šutio, a riječ je o porodičnom zlostavljanju kojem je svjedočio.
"Otac je bio taj koji je svaki trenutak proveden sa mnom koristio da mi objasni kolika je moja mama kurvetina, šta je imovina, šta je firma koju su skupa napravili, gdje ga je zajebala i što će mi uraditi. Tako sam često znao biti sprovodnik njegove energije kada se pojavim kod mame, vrijeđao sam je, prijetio, galamio na nju i lomio stvari", napisao je između ostalog Kerim.
Otac ga je nakon toga tužio, a Kerim je na Facebooku objavio kako je tužba odbačena.
"Uskoro će godinu dana od mog javnog istupa s detaljima iz privatnog života. Tada je taj potez za mene, kako ja to gledam s ove distance, bio jedini legalan i ispravan. Od tog dana do danas, nažalost, svjedoci smo ogromnog broja incidenata, gnusnih, tragičnih ili manje tragičnih, koji su uglavnom porodične prirode. Nasilje, ubistva, prijetnje, nepravda, sve nas to okružuje, koliko god se mi kao pojedinci trudili živjeti i uživati u svojim mikrosvemirima i na neki način se tješiti da nije baš tako kako se u javnosti priča, jeste ne obrnuto. Razlog zašto ovo danas pišem je prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu. Nakon što su mediji objavili moj status, moj otac je odlučio podići tužbu za klevetu. Danas je taj sud donio odluku o odbacivanju tužbe za klevetu za koju sam bio optužen. Ne znam puno o člancima zakona, ljudskim pravima i konvencijama, ali smatram da je ispravno da svatko ima pravo glasa. Ne mogu reći da sam iznenađen ili sretan, od objave statusa do danas nisam niti jednom osjetio sumnju u svoje napisane ili izgovorene riječi u medijima, započeo je Kerim svoj status.
"Naravno da sam ponekad bio tužan jer ko ne bi bio. Svaki normalan čovjek volio bi davati i primati ljubav od oba roditelja, kad su već živi. Ta je presuda puno važnija za društvo jer potiče dijalog o nasilju u porodici, a dijalog potiče promjene u ponašanju ljudi, moguće destigmatiziranje priče o privatnom životu. Sve bi to moglo dovesti do eventualnih promjena zakona koji trenutno ne štite žrtve ili ih ne štite dovoljno. U prilogu dostavljam i dijelove prvostupanjske odluke Općinskog suda u Sarajevu, gdje sutkinja obrazlaže zašto sam imao pravo govoriti javnosti o ovoj stvari, jer mi je to u tom trenutku bio jedini izlaz i jer u interesu je društva da se progovori o porodičnom nasilju i to jasno, u što sam uvjeren od početka.
Jedan dio moram izdvojiti za čovjeka koji se zove Zlatan Omerović. Zlaja je dečko koji je dolazio na moje ispitne predstave na Obali, tako smo se upoznali. On je bio jedan od prvih koji se javio i ponudio da me zastupa budući da je odvjetnik. Smiješno mi je reći advokat, Zlaja je brat, koji je bio tu za mene 24 sata dnevno, odgovarao na svako pitanje, nasmijao se, izgrlio, utješio i racionalno pristupio temi kojom sam se bavio. Nisam od njega osjetio niti jedan "krivi" impuls, emociju, ružnu riječ ili bilo što slično što bi me navelo da preispitam moralnost našeg odnosa ili svojih postupaka. Došao je kao potpuna suprotnost onome što sam mrzio zbog iskustva koje sam imao. Rekao sam već da se ne razumijem u zakone, ali Zlaja me "branio" filmski, obrazovano, odmjereno i kulturno kako i dolikuje jednom odvjetniku. Učinio je da se na sudu osjećam kao da smo Barcelona, a tužitelji NK GOŠK. (bez mržnje NK GOŠK).
Ono što te guši i čega se stidiš, a znaš da za to nisi odgovoran, pusti, kako god znaš. Nemam hrabrosti nikoga povesti na akcije, nekoj djeci, ženama, muškarcima moja priča je 0,02 posto onoga što prolaze ili su prošli. Ono što zakopamo u sebi ubija nas cijeli život, pa kasnije postanemo ti koji navedu nekoga da to zakopa u sebi i sa sramom to nosi. Sve dok se lanac ne prekine. Volim dobre ljude, one koji osjećaju, vide i slušaju. Volim svoju mamu i tatu kao i sve ostale. Ništa nije važnije od zdravlja i ljubavi. Otvorio sam se i primijetio samo dobrotu na putu. Hvala vam na pažnji, zaključio je Kerim.