Iako su muškarci zaljubljivije prirode od pripadnica nježnijeg spola, oni rijetko poklone svoje srce. Zbog toga što se teško otvaraju oni se teže nose s prekidom, tvrdi psiholozi. Žene pak brže prepoznaju da je gotovo, dok muškarcima treba malo duže te će neko vrijeme poricati što se dogodilo i računati na pomirenje.
Oni se više oslanjaju na lijevu stranu mozga koja je zadužena za logičko razmišljanje, dok je ženama izraženija desna strana odgovorna za intuiciju, osjećaje i izražavanje.
Nakon prekida žene imaju potrebu svoje najdublje osjećaje podijeliti s prijateljima i porodicom. One ne zadržavaju stvari u sebi kao što to rade muškarci. U njima se ne nakuplja gorčina, a bol izlazi zbog čega i mogu brže nastaviti sa životom.
„Za razliku od njih, muškarci ne dijele svoje emocije s drugima. Oni ih najčešće potiskuju u sebi i pretvaraju se da je sve uredu“, istakla je britanska seksualna terapeutkinja Tracey Cox.
Muškarci se zatrpaju poslom kako ne bi mislili o bivšoj, traže utjehu u alkoholu ili u drugim ženama. Oni će učiniti sve kako se ne bi trebali suočiti s prekidom i bolom koji ide uz to. Iskazivanje osjećaja njima je najčešće znak slabosti i patetike i boje se ispasti slabići pred svojim prijateljima.
Nakon prekida bivši su partneri primorani stvarati novi i samostalni život. Žene se u takvim trenucima više oslanjaju na prijatelje, dok se muškarci okreću svojim solo prijateljima. Oni najčešće odbacuju zajedničke prijatelje u koristi samaca zato što im je teško slušati kako bivšoj ide dobro u životu.
