Krajem septembra, Srbija je rasporedila napredno oružje na svoju granicu s Kosovom.
To je predstavljalo jedno od najvećih gomilanja srpske vojske od završetka rata na Kosovu prije gotovo 25 godina.
U Sjedinjenim Američkim Državama, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost nazvao je to "prezentacijom bez presedana napredne srpske artiljerije, tenkova i mehanizovanih pješadijskih jedinica".
Američki državni sekretar Antony Blinken pozvao je srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da zahtijeva "momentalnu deeskalaciju", piše Forgein Affairs.
Mobilizacija u Srbiji
Iako su zapadni mediji u to vrijeme uveliko previdjeli ovo gomilanje – i od tada je zaboravljeno zbog izbijanja rata između Izraela i Hamasa – ono je dio alarmantnog razvoja na Balkanu, dodaje ugledni američki magazin.
Neposredni izgovor za srpsku mobilizaciju bili su mjeseci nemira između Kosova i Srbije, koji su održavali krhki mir otkako je NATO bombardiranje pomoglo Kosovu da stekne de facto nezavisnost od Beograda u ratu 1998/99.
Srbija je u maju stavila svoje trupe u borbenu pripravnost nakon što su se etnički Srbi koji žive na Kosovu sukobili s kosovskom policijom.
A onda je u septembru, neposredno prije nedavne mobilizacije na granici, 30 do zuba naoružanih etničkih Srba napalo policijsku patrolu na Kosovu, što je uzrokovalo smrti četiri osobe.
No postoje mnoge indikacije da ti incidenti nadilaze poznate napetosti koje su postojale proteklih godina. Ovi incidenti također pokazuju rastuću prijetnju koju Rusija, partner Srbije, predstavlja za regiju.
Na primjer, 2022. srbijanska premijerka Ana Brnabić rekla je da su Kosovo i Srbija “na rubu oružanog sukoba”.
A Moskva - koja ne priznaje nezavisnost Kosova - rasplamsala je vatru, koristeći informacijske operacije za potpirivanje nepovjerenja kosovske i srpske strane i za širenje oštrih poruka koje dijele regiju duž etničkih i vjerskih linija.
Rusija je također naoružala Srbiju dok je povećavala energetsku ovisnost Srbije o svojim kompanijama u snabdijevanju plinom i naftom po značajnim popustima.
Historijski sukob
Moskva je obećala Beogradu da će blokirati Kosovo da postane članica Ujedinjenih naroda.
"U centru Evrope se sprema velika eksplozija", rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u maju.
Možda je to bilo hvalisanje.
Dio razloga zašto Rusija rado potpiruje historijski sukob između Kosova i Srbije jest to što time stavlja naglasak na resurse NATO-a i potkopava moć SAD u Evropi.
Podrška Srbiji također daje Rusiji uporište na Balkanu. Srbijanski zvaničnici zahvalili su Rusiji na "potpori teritorijalnom integritetu i suverenitetu Srbije". Istaknuli su da je podrška Moskve razlog zašto Srbija odbija uvesti sankcije Rusiji.
Pritiskom na Beograd SAD uspjele su smiriti najnoviji val nemira, a Vučić je nekoliko dana kasnije izjavio da će povući snage na granici i da Srbija nema namjeru izvršiti invaziju na Kosovo.
Međutim, napetosti su i dalje visoke. Kosovo je septembarske napade označilo terorizmom, dok je Vučić optužio Kosovo da je uz pomoć "međunarodne zajednice" izvršilo "brutalno etničko čišćenje" nad etničkim Srbima na Kosovu.
A Vučić ne treba provoditi potpunu vojnu kampanju na Kosovu kako bi unaprijedio svoj projekt destabilizacije zemlje i ponižavanja NATO-a.
Poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, Vučić koristi paravojne grupe za postizanje svojih ciljeva.
Vučićeva igra
Vrijeme je, dakle, da NATO odlučno stane na kraj Vučićevoj sporednoj igri koju je omogućio Kremlj.
SAD Države i Europa moraju jasno dati do znanja Beogradu i Moskvi da će na buduće balkanske provokacije reagirati snažno i oštro.
Moraju ojačati prisustvo NATO-a u regiji i uspostaviti vjerodostojne crvene linije koje Srbija ne može preći bez provociranja vojnog sukoba sa snagama NATO-a.
I moraju sankcionirati Beograd ako se čelnici Srbije ne odmaknu od Moskve i deeskaliraju napetosti.
Na terenu, NATO bi trebao rasporediti timove na Kosovu koji bi se suprotstavljali propagandnoj mašini Rusije i Srbije.
Ti bi timovi trebali ciljati na krajnje desničarske srpske grupe i podsjetiti ih da je rusko slanje poruka o “slavenskom bratstvu” — kojem Srbija tobože pripada — mit i da im Putin neće pomoći ako izbije sukob.
Da bi to učinili, sve što trebaju učiniti je govoriti istinu: Putin ima pune ruke posla u izgubljenom ratu protiv Ukrajine i on neće dati resurse Srbiji za oružani sukob s Kosovom.
Kao dokaz, ovi bi timovi mogli ukazati na septembarski rat između Armenije i Azerbajdžana. Rusija je dugogodišnji saveznik Armenije, ali uprkos zahtjevima ove države, Rusija joj nije pružila vojnu podršku u nedavnom sukobu, koji je Armenija izgubila.
Rusi im nisu pomogli
Ekipe bi također mogle podsjetiti srpske nacionaliste da im Moskva nije pomogla tokom ratova 1990-ih.
Države NATO-a možda neće htjeti poduzeti ove mjere. Naprotiv, vjerovatno žele potpuno ignorirati Vučića.
Alijansa je iscrpljena pomažući Ukrajini, pa bi se trošenje vremena i resursa na Kosovo i Srbiju moglo činiti previše.
Međutim, Zapad mora shvatiti da bi napetosti u tim državama, ako se ostave da se tinjaju, mogle postati mnogo teže — i skuplje — za rješavanje.
Ono što se događa na Kosovu i u Srbiji rijetko ostaje u tim zemljama. Ova kriza bi se lako mogla preliti i na druge balkanske države. Obližnja Sjeverna Makedonija, koja pripada NATO-u, mogla bi biti uvučena.
Daljnje eskalacije na Kosovu također će izazvati haos u Bosni i Hercegovini, gdje je čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik — koji ima bliske veze s Putinom — zaprijetio otcjepljenjem.
U septembru je Dodik čak istaknuo da bi Srbi trebali “formirati jedinstvenu državu”, koju bi činile Srbija, Republika Srpska i Crna Gora.
Širenje sukoba bilo bi još veći poklon za Putina, koji želi da Zapad odvrati svoju pažnju od Kijeva dok se on bori za osvajanje većeg dijela te zemlje.
Kako bi zaštitio Evropu i zaustavio Kremlj, bitno je da NATO odmah ojača svoje balkansko krilo.
