„Griješiti šutnjom kad bi smo trebali protestirati, od ljudi čini kukavice“ – E. W. Welcox
Hajmo malo dublje analizirati šta je to sve „trulo u državi (zdravstvu) Danskoj“. Pričati, argumentirati, obrazlagati, urlikati, pledirati na najveće krivce raskupusanog, devastiranog, intelektualno sterilnog zdravstvenog sistema u KS je već postalo zamorno. Krivac se zna, ali nikako nije oličen u jednoj personi (neospornoj vođi i kreatoru svih postupaka), već je to (njen) cijeli pomoćni aparat koji suludo slijedi svoga Vođu.
Devastiranje KCUS-a, organizacijsko uništavanje klinika, a time i medicinske struke, nelogično, neutemeljeno spajanje ili gašenje klinika, diskontinuitet saradnje s drugim centrima, neuvođenje novih metoda liječenja, izostanak naučnog prezentiranja rada drugima, prestanak educiranja, odlazak stotine specijalista, biranje nivoa liječenja po svom nahođenju, sistemski mobing i bossing nad uposlenicima, odbjanje provođenja sudskih odluk..., mogao bi se roman napisati.
Dakle, kad ovo jednog dana sve prođe, nipošto se ne smije zaboraviti prateći, beskrupulozni tim kerbera koji nose ogroman dio za sve učinjeno. Pored moralne osude takvih, mora se postaviti i pitanje njihove odgovornosti za učinjena (ne)djela, saučesništvo, siledžijstvo sistema.
Znam njihov karakter plastelina, prilagodljiv svakom i svemu, ali ovaj put plastelin je izgubio svoju elastičnost, bez mogućnosti ponovnog reoblikovanja.
Nakon ovog uvoda, želim naglasiti da se nipošto ne smije zaboraviti i odgovornost, ogromna, ključna uloga federalnog ministra zdravstva, čovjeka dubokog zimskog sna, koji je nadmašio sve opklade da se može prespavati šest godina, dokazavši to zorno svojim primjerom.
Kao ljekar, kao humanista, kao odgovorno lice, nijemo gledati na sva dešavanja, rasturanje KCUS-a, rasturanje ljekarskih komora, devastiranje medicinskog fakulteta, protjerivanje vrsnih kolega, odbijanje spovođenja Kantonalnih odluka, ispunjavanje svih želja i zahtijeva jednog lica, je ne samo kukavičluk, licemjerstvo, beskičmenjaštvo nego i moralno posrnuće. Imam osjećaj da čak i uživa gledajući kako se rastura zdravstveni sistem od strane bošnjačkih perjanica.
Na kraju i najvažnije - jasno i glasno treba reći, menadžment KCUS-a se pokazao potpuno nesposoban za vođenje ove ustanove, pogubljen u sadašnjem izazovnom trenutku, da je destruktivan i opasan po sve nas.
"Ništa na svijetu nije opasnije od blaženoga neznanja i samosvjesne gluposti".
Šta nam preostaje? Demokratska borba za bolje sutra, vraćanje struke, morala, hrabrosti i depolitizacija zdravstva. Mi znamo, umijemo i smijemo.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
