Jeste li se ikada pitali koliko košta najskuplja tvar na Zemlji? Ova izuzetno skupa tvar košta 56 biliona eura za samo jedan gram, a njeno stvaranje trajalo bi 100 milijardi godina.
Možda mislite da je riječ o zlatu ili rijetkom dijamantu, no niste ni blizu. Nije riječ ni o kakvom metalu ni dragom kamenju, niti o šafranu, jednom od najskupljih sastojaka u kulinarstvu. Ako ste pogledali filmski klasik iz 2009. godine s Tomom Hanksom, "Anđeli i demoni", vjerovatno ste naišli na odgovor.
Film, temeljen na istoimenom romanu Dana Browna, kratko spominje ovu tvar. Sjećate li se sada? Za one koji ne znaju, najskuplja tvar na svijetu moglo bi biti nešto što se zove antimaterija. Za nju ste vjerovatno svi čuli, ali teško da vam je pala na pamet.
Ovo je gotovo isto kao obična tvar, osim što ima suprotni električni naboj. U Hanksovom filmu saznali smo da bi antimaterija eksplodirala kad bi došla u kontakt s bilo čime što je napravljeno od obične tvari, a to je gotovo sve. To je zbog nespojivosti dviju suprotnih sila, dakle bila bi reakcija.
Ali dok je tvar svuda oko nas, antimaterija je izuzetno rijetka. Toliko je rijetka da se može proizvesti samo pomoću Velikog hadronskog sudarača (LHC) CERN-a, što pridonosi visokoj cijeni. Prije 24 godine (1999.), naučnici NASA-e predvidjeli su trošak proizvodnje samo jednog grama antivodika ili antimaterije.
Iznos od 56 biliona eura sigurno je puno novca za nešto tako malo. Ako mislite da je ovo pretjerana procjena, čak je i Steven Farmer, autor knjige "Strange Chemistry" iz 2017. godine, suglasan s cijenom od otprilike 56 biliona eura po gramu.
Impresivna je cijena, pogotovo ako se uzme u obzir da je Međunarodni monetarni fond procijenio vrijednost svjetske ekonomije na oko 104 biliona dolara do kraja prošle godine.
Ako vas cijena odbija, trebali biste znati da je antimaterija izuzetno korisna tvar, iako je nestabilna. Ako se pažljivo rukuje i ne na opasan način, mogla bi biti nevjerojatan izvor energije, a neki čak smatraju da ima sposobnost pogona svemirskih putovanja između galaksija. Međutim, trenutno se koristi u medicinskoj opremi poput skenera za pozitronsku emisiju (PET).
Ovaj skener koristi se kako bi ljekari promatrali određene funkcije poput protoka krvi. Ali korištenje na većoj razini pokazalo bi se izrazito skupo jer je CERN LHC također izuzetno skup za održavanje.
Science To Go procijenjuje da košta oko 1 milijardu dolara godišnje za rad, a dodatni troškovi električne energije iznose 23,5 miliona dolara godišnje.
S obzirom na način na koji CERN mora postići brzinu od 99,99 posto brzine svjetlosti da bi stvorio supstancu, trošak njezinog održavanja je nevjerojatan. Mogao bi trošiti dovoljno električne energije za napajanje velikog grada.
