Bosna i Hercegovina je u posljednjih deset godina izdvojila više od 100 miliona maraka za softverske programe u 73 državne institucije, ali se pokazalo da su programi koji su trebali biti rješenje za efikasniju javnu upravu kao i lakše funkcionisanje države, u stvari postali problem.
Institucije nisu stvorile kvalitetne preduslove za njihovo uvođenje, niti su ih kasnije uspješno implementirale, a one koje jesu uradile su to sa zakašnjenjem i od nekoliko godina.
Rezultat takve nesposobnosti je da su milioni maraka dati za različite programe, a oni se nikada nisu koristili u potpunosti, ili dok su zaživjeli u punom kapacitetu u međuvremenu su i zastarjeli.
Poražavajući su ovo podaci Ureda za reviziju institucija BiH koji je proveo reviziju učinkovitosti uvođenja softverskih rješenja u državne institucije.
Programi skupo plaćeni, ali od njih nikakve koristi
"Posljedice neefikasnog postupka uvođenja softverskih rješenja su manja učinkovitost javne uprave, neopravdano trošenje sredstava, stvaranje dodatnih troškova, usporen razvoj e-uprave i informacionog društva, otežano poslovanje s građanima i poslovnim subjektima kao i funkcionisanje države“, naveli su revizori.
Od svih državnih institucija revizori su tražili podatke o softverskim rješenjima, a u četiri institucije i to Ministarstvu finansija i trezora (MFT), Centralnoj izbornoj komisiji, Upravi za indirektno oporezivanje i Uredu za veterinarastvo analizirali su primjenu ukupno sedam softverskih rješenja čija je primjena trebala olakšati život građana i poboljšati funkcionalnost države, ali nisu.
"Analizirana softverska rješenja vrijednosti skoro 22 miliona KM se ne koriste u potpunosti. Implementacija traje i deset godina uslijed čega je propuštena prilika za ostvarivanje ekonomskih i društvenih koristi“, istakli su revizori.
Tako primjerice MFT nije osiguralo planirane podatke o javnom zaduženju zbog čega se softver Javna zaduženost vrijedan 1.118.000 KM ne koristi u potpunosti. Ne koriste se sve prednosti informacionih sistema u analizi budžeta i javne zaduženosti s ciljem povećanja učinkovitosti i transparentnosti, smanjenja troškova upravljanja budžetom i javnim dugom i pružanja kvalitetnije podrške donosiocima odluka.
CIKBiH nije osigurao potrebne prostorne podatke o biračkim mjestima zbog čega se ne koristi Informacioni sistem za upravljanje prostornim podacima (GIS). Nedostaje prezentacija i vizualizacija izbornih podataka, analiza i izvještaja koja bi doprinijela unapređenju praćenja i predstavljanja rezultata izbornih procesa.
Tokom pripremne faze CIK nije izrazio potrebe za ortofoto prostornim podacima. Kada je tokom implementacije CIK ipak tražio te podatke koji su vlasništvu entiteta i Brčko distrikta, od Federacije i Distrikta ih je dobio, a entitet RS je tražio naknadu za ustupanje tih podataka. Kako se iščitava iz izvještaja revizora CIK je mišljenja da podaci trebaju biti dostupni bez naknade i još uvijek nije osigurao potrebne prostorne podatke. Ovaj program koštao je više od 300.000 KM.
Revizori su utvrdili da je UIOBIH završio implementaciju softvera e-porezi s kašnjenjem od godinu dana. Implementacija je započela 2016. godine, a nakon dvije godine e-porezi su se počeli djelimično koristiti. Tokom implementacije nisu implementirane sve planirane funkcionalnosti što doprinosi manjoj učinkovitosti u radu korisnika e-poreza.
Nakon pet godina još uvijek se ne koristi u potpunosti, iako je za e-poreze izdvojeno osam miliona KM i izvršene su dvije nadogradnje sistema u vrijednosti od skoro dva miliona KM.
Više od 12 miliona za program NTCS koji nije u punoj funkciji
Kada je u pitanju softver NCTS, implementacija je započela 2014. godine i završena u roku od godinu dana. NCTS se počeo koristiti tek nakon sedam godina od završetka implementacije, a nakon provođenja projekta EU za primjenu NCTS u BiH koji je započeo 2018. godine i trajao 32 mjeseca.
Ako se uzme u obzir vrijeme početka projekta, revizori konstatiraju da je uvođenje NCTS programa trajalo preko deset godina zbog čega nisu pravovremeno ispunjeni planirani ciljevi. Iako je za NCTS izdvojeno preko devet miliona KM duži niz godina se nije koristio, a kroz projekt EU je dodatno uloženo skoro četiri miliona KM.
Trenutno, NCTS se koristi samo na nacionalnom nivou, ali ne i na međunarodnom nivou što doprinosi nezadovoljstvu korisnika NCTS, gužvama na granici i sporijem protoku robe.
Također kod NCTS-a izostaje redukovanje granične kontrole i omogućavanja "carine bez papira" s ciljem uštede vremena i troškova kontrole, olakšavanja procedura na granici i carinjenju i ubrzavanja i pojeftinjenja protoka roba i kapitala.
"Posljedice neefikasnog uvođenja softverskih rješenja osjete građani, privrednici i država jer se ne ispunjavaju strateška opredjeljenja i ne pružaju e-usluge. BiH je od 190 zemalja rangirana na 141. mjestu po jednostavnosti plaćanja poreza, a naprimjer jedna od posljedica nepotpunog korištenja e-poreza je manja učinkovitost u poslovanju s poreznim obveznicima. Također, jedna od posljedica nekorištenja NCTS za privrednike je veći broj sati zadržavanja na granicama koji prosječno iznosi 10 – 15 sati, a mogao bi biti smanjen najmanje za 30 posto".
Ured za veterinarstvo nije osigurao podatke o domaćim životinjama i bolestima životinja što je doprinijelo nekorištenju softvera ADNAOMIS i nepotpunom korištenju softvera AIMCS..
Ured naime nije proveo georeferenciranje i nulti popis životinja kako bi osigurao precizne podatke za sisteme. Nije preduzimao ni aktivnosti na izradi propisa koji bi obavezali farmere da unose validne podatke o životinjama. Navode da određene aktivnosti nisu preduzeli jer im nisu odobrena sredstva za te aktivnosti, a za određene nisu se odlučili na koji način bi ih proveli.
Ured je kasnio i s osiguravanjem internih propisa za obilježavanje i praćenje životinja. Trenutno se koristi dio aplikacije AIMCS za goveda, a ne koristi se dio aplikacije za ovce, koze i svinje. Za ova dva softverska rješenja izdvojeno je više od 1,8 miliona KM.
Uprkos milionima datim za programe koji su trebali brzo profunkcionisati, razloge zbog kojih do toga nije došlo čak ni za nekoliko godina, institucije su pravdale slabostima u planiranju nedostatku stručnog kadra, nepoznavanju procedura i standarda, ograničenim finansijskim sredstvima, zastarjelom tehnologijom, opremom i vanjskim faktorima.
Iako će se s ovim izvještajem uskoro baviti i Parlament BiH, teško je za očekivati da će iko posvetiti pažnju detaljima ove revizije koja čini se najilustrativnije oslikava kulminaciju problema angažmana podobnih, a ne sposobnih u institucijama BiH. Jer, da nije tako, sigurno je da se s implementacijom softverskih rješenja plaćenih desetine miliona maraka ne bi kasnilo u mnogim slučajevima i po nekoliko godina.
U međuvremenu na hiljade mladih, obrazovanih ljudi, među kojima je veliki broj IT stručnjaka koji nisu dobili priliku implementirati softverska rješenja u institucijama, napustio je BiH.
