Prije samo nekoliko sedmica, Sjedinjene Države su porasle za milion kvadratnih kilometara (više od 386.000 kvadratnih milja) – što je skoro dvostruko više od površine Španije.
Neočekivani nalet rasta nije bio rezultat čudnih geoloških sila, niti invazije na stranu zemlju, već država koje su pokušavale da polažu pravo na svoju okolnu teritoriju okeanskog dna.
Kontinentalne police su područje morskog dna koje okružuje velike kopnene mase gdje je more relativno plitko u poređenju s otvorenim oceanom. Prema međunarodnom pravu, zemlje mogu polagati pravo na ove kontinentalne police, što im omogućava da upravljaju i iskorištavaju njene resurse.
Čak 75 zemalja definisalo je svoje granice proširenog epikontinentalnog pojasa (ECS), što se odnosi na dio epikontinentalnog pojasa koji je udaljen više od 200 nautičkih milja (230 milja) od obale. Do sada, SAD to nisu radile.
Dana 19. decembra 2023. godine, američki State Department je objavio nove geografske koordinate koje definiraju ono za što tvrde da je njihovo područje ECS.
Od 2003. godine, američke vlasti sarađuju sa NOAA-om, Američkim geološkim zavodom i 12 drugih agencija na prikupljanju geoloških podataka kako bi definirale vanjske granice svog ECS-a.
U svjetlu ovog rada, SAD sada polažu pravo na ECS u sedam offshore područja: Arktik, Atlantik (istočna obala), Beringovo more, Pacifik (zapadna obala), Marijanska ostrva i dvije oblasti u Meksičkom zaljevu. Ukupno, ovo zauzima površinu od milion kvadratnih kilometara (više od 386.000 kvadratnih milja) veličine.
“Amerika je veća nego što je bila jučer”, rekla je 19. decembra Mead Treadwell, bivša potguvernerka Aljaske i bivša predsjednica američke komisije za istraživanje Arktika, piše Alaska Public Media.
“Nije baš kupovina Louisiane. Ne radi se baš o kupovini Aljaske, ali nova površina zemljišta i podzemnih resursa pod zemljom pod kontrolom Sjedinjenih Država je za dvije Kalifornije veća”, dodao je.
Legalnost svega ovoga je pomalo maglovita, objašnjava Treadwell u objavi za Wilson Center. Da bi definicija postala zvanična, SAD moraju dostaviti podatke i izvještaje Konvenciji Ujedinjenih nacija o pravu mora (UNCLOS). Međutim, SAD nisu ratificirale UNCLOS zbog složenih političkih nesuglasica (sporazum je ratificiralo 168 država i Evropska unija).
Ovo ostavlja izvjesnu nesigurnost oko toga kako će prijedlog biti prihvaćen prema međunarodnom pravu.
"Ako bi se neko vratio i rekao: 'Vaša nauka je loša', mislim da bi Sjedinjene Države poslušale", rekao je Treadwell medijima. „Ali ne mislim da je nauka loša. Mislim da smo imali veoma dobru nauku.”
Nepotrebno je reći da tvrdnja o novim morskim granicama može biti kontroverzna na međunarodnoj sceni. Neki od najznačajnijih geopolitičkih sporova u posljednje vrijeme su uključivali Kinu i njene susjede, poput Filipina i Vijetnama, oko pretenzija na Južno kinesko more.
Međutim, SAD će mnogo dobiti svojom nedavnom deklaracijom. Proširenje teritorije okeanskog dna u Arktičkom okeanu moglo bi otvoriti ovo područje za daljnje rudarenje, brodarstvo i ribolov – uprkos potencijalnoj šteti koja bi mogla izazvati, piše IFLS.
To također ima implikacije na sigurnost nacije i njeno vršenje moći u svijetu. Kao što je Sir Walter Raleigh napisao u 17. vijeku: „Jer ko komanduje morem, komanduje trgovinom; ko god komanduje svjetskom trgovinom, upravlja svjetskim bogatstvima, a time i samim svijetom.”
