"Milenijumska kamera" je projekat dizajniran da zabilježi promjene u pustinji Sonora u narednih 1.000 godina.
Kako će se svijet promijeniti u narednih 1.000 godina? Niko od nas neće doživjeti odgovor na ovo pitanje. Ali u Tusconu, Arizona, (SAD), eksperimentalni filozof je razvio takozvanu milenijumsku kameru, uređaj dizajniran da uhvati sve.
"Deep Time Photography" je umjetnički i naučni projekat Jonathona Keatsa s ciljem fotografskog dokumentiranja sljedećih hiljadu godina promjena okoliša u pustinji Sonoran u Arizoni i šire.
U saradnji sa Desert Laboratorijom Univerziteta Arizona i Koledžom lijepih umjetnosti Univerziteta Arizone, prva ručno izrađena milenijumska kamera već je postavljena pored klupe koja gleda na četvrt Star Pass u Tuskonu. Tamo se od posjetitelja traži da sjednu i razmišljaju o budućnosti. Ali čak i sa pažljivo dizajniranom kamerom, ne postoji garancija da će iko u budućnosti vidjeti sliku koju bi ona teoretski mogla proizvesti. Kits želi da instalira još barem jednu kameru na brdu Tumamoc, gledajući u drugom smjeru. Ova dva pogleda će se međusobno odražavati i otkriti dinamiku ljudske interakcije sa okolinom.
Da bi kamera trajala ovako dugo, mora biti jednostavna. Kroz rupu veličine igle u tankom listu 24-karatnog zlata, svjetlost sija u mali bakreni cilindar postavljen na čeličnu šipku. Tokom 10 vijekova, sunčeva svjetlost reflektovana od Tusonovog pejzaža će polako izbledjeti površinu osjetljivu na svjetlost prekrivenu mnogim tankim slojevima ružine marene, pigmenta uljane boje. Kada budući ljudi otvore kameru za 1.000 godina od sada, videće sliku Tusona sa izuzetno dugom ekspozicijom u svim njegovim budućim manifestacijama.
Tradicionalne kamere se obično oslanjaju na brze hemijske reakcije (ili u novije vreme, digitalnu tehnologiju) za snimanje slike. Problem je u tome što budući ljudi možda nemaju ni tehničko znanje za obradu slika na određene načine niti tehnologiju za to. Osim toga, ne postoji konvencionalni fotografski proces koji je dovoljno robustan da snimi fotografiju tokom jednog milenijuma, rekao je Keats, što mu je dalo ideju o pigmentu koji je izblijedio na suncu.
Šta će slike pokazati?
"Hiljadu godina je dug period, a postoji toliko mnogo razloga zašto to možda neće raditi", rekao je Keats. "Možda za milenijum kamera više neće postojati. Postoje sile prirode i odluke koje mogu značiti da kamera više ne traje." Međutim, ako preživi, Keats ima neke ideje o tome šta bi to moglo pokazati. Iako će se karakteristike pejzaža kao što su brda najvjerovatnije činiti oštrim većinu vremena, bit će zamućenja na obilježjima koja se lakše mijenjaju, kao što su zgrade.
Također je važno da se kamera ne otvori prije nego što se postigne cilj od 1.000 godina. Keats se nada da će kamera potaknuti ljude da razmisle o tome kako najbolje planirati budućnost, uzimajući u obzir rast stanovništva, a time i naš odnos sa prirodnim okruženjem.
"Većina ljudi ima prilično mračnu ideju o tome šta ih čeka", kaže Keats. "Lako je zamisliti da bi ljudi za 1.000 godina od sada mogli vidjeti verziju Tucsona koja je daleko gora od onoga što vidimo danas, ali činjenica da možemo zamisliti nije loša stvar. Ustvari, to je dobra stvar jer (…) onda možemo zamisliti i šta bi se još moglo dogoditi. To bi nas moglo motivirati da preduzmemo akciju kako bismo oblikovali našu budućnost."
