POREMEĆAJ PAŽNJE

Sve je više osoba s ADHD: Naučnici su sada došli do otkrića koje bi moglo pomoći u dijagnozi

Dobiveni podaci neprocjenjivi za nauku

Naučnici su proučavali snimke mozga više od 6000 djece kako bi identificirali obrasce koji su uobičajeni za osobe s poremećajem pažnje/hiperaktivnosti (ADHD).

Većinu naših ponašanja kontrolira koordinirana komunikacija između neurona u različitim područjima mozga. Neunaučnici mogu saznati kako regije mozga djeluju na složene funkcije promatrajući neuralnu aktivnost u stanju mirovanja pomoću magnetske rezonance, piše IFLScience.

Magnetska rezonanca provodi se dok subjekt miruje. Pod pretpostavkom da niste klaustrofobični i da vam ne smeta što morate biti mirni, to može biti prilično ugodno iskustvo.

Dobiveni podaci neprocjenjivi za nauku

Dobiveni podaci neprocjenjivi su za naučnike koji proučavaju cijeli niz neuroloških poremećaja i stanja. Uspoređujući snimke pojedinaca sa stanjima kao što je ADHD, na primjer, s onima neurotipičnih ljudi, naučnici se nadaju da će moći identificirati obrasce koji mogu objasniti neke od značajki ovih stanja.

Međutim, ovu vrstu istraživanja ADHD do sada su ometale male veličine uzorka i nekonzistentne metode, pa je bilo teško izvući čvrste zaključke. Nedavna studija koju je vodio Michael Mooney sa Univerziteta za zdravlje i nauku nastojala je to promijeniti.

Koristeći nekoliko skupova podataka velikih razmjera, tim je razvio novi način analize slikovnih podataka koji pokrivaju šira područja mozga nego ikad prije. To su nazvali polineuro rezultat (PNRS).

“Naša otkrića pokazuju snažnu povezanost između obrazaca povezanosti cijelog mozga (PNRS) i 554 simptoma ADHD-a u dvije neovisne grupe”, objašnjavaju u svom radu.

Autori dalje objašnjavaju kako bi se njihov pristup mogao upotrijebiti za dobivanje boljih uvida čak i iz malih skupova podataka, a također bi se mogao upotrijebiti za identificiranje mehanizama koji se mogu dijeliti u različitim neurološkim i psihijatrijskim stanjima.

Dijagnoze ADHD su u porastu, ali još uvijek postoje neke značajne praznine u našem znanju o temeljnoj neurobiologiji.