Ljudski probavni sistem je čudo biološkog inžinjeringa – to je složena mreža organa koji besprijekorno rade na razgradnji hrane i pića koje konzumiramo u hranjive tvari koje naše tijelo može apsorbirati i iskoristiti.
Probava je proces kojim se hrana u probavnom sistemu razgrađuje do oblika prikladnoga za apsorpciju (upijanje) u krvne ili limfne žile crijevnih resica.
U nastavku otkrivamo složenost probavnog sistema, funkcije njegovih različitih organa i proces koji pretvara jednostavan obrok u energiju i gradivne elemente potrebne našem tijelu.
Usta – gdje sve počinje
Probava počinje u ustima. Dok žvačemo hranu, pokreće se proces mehaničke probave, razgrađujući velike komade u manje, lakše probavljive. Slina, koja sadrži enzime, poput amilaze, pokreće hemijsku razgradnju ugljikohidrata. Osim enzima, slina se sastoji i od vode te ona vlaži i omekšava svaki zalogaj. Ova mješavina tvori bolus, vlažnu masu koja je spremna krenuti niz probavni trakt.
Jednjak – transportna cijev
Jednjak je mišićna cijev koja prenosi bolus iz usta u želudac kroz niz koordiniranih kontrakcija koje se nazivaju peristaltika. Uprkos svojoj naizgled jednostavnoj ulozi, jednjak igra ključnu ulogu u osiguravanju sigurnog prolaska hrane, bez dopuštanja da ona uđe u dušnik.
Želudac – daljnja razgradnja
Po dolasku u želudac bolus nailazi na visoko kiselo okruženje koje je osmišljeno za daljnju razgradnju čestica hrane. Želudac miješa svoj sadržaj, stvarajući polutekuću tvar poznatu kao himus. Želučani sokovi, uključujući enzime i hlorovodičnu kiselinu, pridonose probavi proteina i drugih hranjivih tvari.
Tanko crijevo – središnja apsorpcija
Tanko crijevo je mjesto gdje se odvija većina apsorpcije hranjivih tvari. Podijeljen u tri dijela – dvanaesnik, jejunum i ileum – ovaj dugačak organ koristi razne enzime i žuč iz jetre i žučnog mjehura za razgradnju masti, proteina i ugljikohidrata.
Jetra i žučni mjehur – probavni pogoni
Jetra, često hvaljena kao tvornica tjelesnih hemikalija, proizvodi žuč, tvar ključnu za emulzifikaciju i apsorpciju masti. Žučni mjehur pohranjuje i po potrebi otpušta žuč u tanko crijevo. Zajedno igraju vitalnu ulogu u osiguravanju nesmetanog odvijanja probavnog procesa.
Gušterača – tihi heroj
Gušterača je organ s dvostrukom funkcijom – djeluje i kao endokrina i kao egzokrina žlijezda. U probavnom sistemu izlučuje enzime u tanko crijevo za daljnju razgradnju ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Osim toga, gušterača proizvodi inzulin i glukagon, hormone neophodne za regulaciju razine šećera u krvi.
Debelo crijevo – dovršavanje procesa
Dok se himus kreće kroz tanko crijevo, neprobavljene čestice hrane i voda ulaze u debelo crijevo. Ovdje se voda i elektroliti apsorbiraju, tvoreći izmet.
U debelom crijevu nalazi se i golema zajednica bakterija poznata kao crijevna mikrobiota, koja igra ključnu ulogu u fermentaciji, proizvodnji određenih vitamina i pomaganju u završnim fazama probave.
Eliminacija
Preostali neprobavljivi materijal tvori izmet, koji se pohranjuje u rektumu dok ne bude spreman za eliminaciju kroz anus. Ovaj proces, poznat kao defekacija, označava kraj probavnog puta.
Važnost probave za zdravlje cijelog organizma
Probava je temeljni proces koji je ključan za cjelokupno zdravlje tijela. Služi kao alat za izvlačenje esencijalnih nutrijenata iz hrane i pića koje konzumiramo, osiguravajući građevne blokove i energiju potrebnu za razne tjelesne funkcije. Važnost probave za cjelokupno zdravlje može se istaknuti kroz nekoliko ključnih aspekata:
- apsorpcija nutrijenata
- proizvodnja energije
- obnavljanje stanica i omogućavanje njihove normalne funkcije
- podrška imunitetu
- utjecaj na mentalno zdravlje.
