sarajevo

Radovi Grupe ‘Zvono’ u galeriji ‘Manifesto’

Povodom izložbe video radova grupe Zvono "Protrčali smo kroz zidove" koja će biti otvorena večeras u galeriji Manifesto, o značaju koji za savremenu umjetnost BiH ima Grupa "Zvono" nastala prije više od četiri decenije danas su govorili kustoskinja izložbe Kristina Ljevak Bajramović te članovi grupe Biljana Gavranović i Narcis Kantardžić.

Izložba Grupe Zvono prva je u nizu izložbi u okviru programa "Images in motion – ideologies in transition/Slike u pokretu – ideologije u tranziciji", koji će se održavati u galeriji "Manifesto".

Kristina Ljevak Bajramović se na današnjoj konferenciji za medije osvrnula na dugogodišnji rad grupe Zvono koja je svojevremeno pomjerala granice umjetnosti.

Ona je istakla da radovi grupe Zvono pokazuju da umjetnost mora da nastaje iz najiskrenije potrebe, te da ne služi bilo kakvoj vrsti dodvoravanja.

"Umjetnost nije namijenjena stvaranju kompromisa. Grupa "Zvono" je uslovno rečeno imala tu sreću da je stvarala u vrijeme potpunog odsustva informacija kojima smo mi danas nafilovani. "Zvono" je dio autentične bh. konceptualne umjetnosti, oni su rodonačelnici i na polju video arta, performansa…", kazala je Ljevak Bajramović.

Članica Grupe "Zvono" Biljana Gavranović kazala je da je ta grupa formirala novu estetiku, navodeći da su na nekonvencionalni način stvarali umjetnost, donosili je u javni prostor.

Na izložbi posvećenoj "Zvonu" u "Manifestu" mogu se vidjeti njihovi zajednički i pojedinačni video radovi.

O nastanku Grupe "Zvono" u programu je zapisano da je prije četrdeset dvije godine grupa ljudi znala da je umjetničko predstavljanje u okolnostima umjetnosti nikada naklonjenim, mnogo učinkovitije kada se djeluje zajedno.

Okupljali su se u caffeu "Zvono" gdje su tri godine ranije Jovica Maričić, Slobodan Dragaš i Saša Bukvić počeli organizovati izložbe i druge umjetničke programe.

"Zvono" su tad činili Biljana Gavranović, Sadko Hadžihasanović, Sead Čizmić, Narcis Kantardžić i Aleksandar Saša Bukvić. Kasnije će im se pridružiti jedan od najznačajnijih bh. fotografa – Kemal Hadžić.

Suština njihovog djelovanja bilo je približavanje umjetničkog djela publici. I bili su u tome beskompromisni i prema sebi bespoštedni. Organizovali su izložbe na gradskim ulicama i trgovima, riječnim obalama i fudbalskim stadionima, odlazili u zabačena hercegovačka sela i pravili radionice sa učenicima, u vrijeme kada takvo djelovanje nije poznavalo projektni karakter.

U oblasti performansa i video arta kojeg su bili utemeljitelji u našoj zemlji, napravili su iskorake koje će sud vremena tek potvrditi. U osnovi njihovog djelovanja bila je ljudska i umjetnička nepretencioznost.