Na današnji dan prije tačno sedam godina uz novu Nintendovu konzolu lansirana je Zelda: Breath of the Wild – igra koja je obrisala pod s većinom drugih naslova otvorenog tipa i ušla u historiju gaminga kao jedna od najboljih igrica svih vremena.
Devedesetih je godina serijal The Legend of Zelda nizao uspjeh za uspjehom. Svaka se sljedeća igra prodavala bolje od prethodne i igrači su bili oduševljeni svakim idućim nastavkom. Situacija se malo promijenila početkom ovog stoljeća, a Nintendov slavni serijal nije pronašao idealno mjesto u eri popularne Wii konzole. Jedina Zelda za Wii, zvana Skyward Sword, izašla je relativno kasno – u petoj godini životnog ciklusa Wii konzole. Iako je to bila kvalitetna igra, uz tada sve popularnije igre otvorenog svijeta, Nintendova je Zelda počela djelovati zastarjelo. Iz Nintenda su se stoga uhvatili posla kako bi razbili konvencije na kojima je serijal počivao više od 20 godina.
Razvoj sljedeće Zelda igre bio je izazovan. Iz Nintenda su razvijali igru za svoju prvu HD konzolu, Wii U, te su ju planirali lansirati 2013. godine. Međutim, serija odgoda rezultirala je time da je nova Zelda na kraju izašla kao lansirni naslov za novu Nintendovu konzolu – Switch, odnosno kao zadnja Nintendova igra za nesretni Wii U, piše HCL.
The Legend of Zelda: Breath of the Wild u više je segmenata modernizirala svoj serijal kao prva igra u kojoj je kraljevstvo Hyrule bilo u potpunosti otvoreno. Postojala su neka učitavanja na ulasku u određena svetišta, ali je mapa najvećim dijelom pružala neprekidnu avanturu. Nakon uvodnog dijela, igrač je u BOTW bio potpuno slobodan i mogao je birati kamo će se zaputiti. Igra čak nije branila ni da odmah na početku odete u sukob s glavnim bossom i završite s igranjem – ako možete.
Jedna od najznačajnijih promjena u strukturi ove igre bila je ta što više nije bilo obaveznih tamnica kao u prethodnim Zeldama. Imali smo ovdje niz kraćih izazova, što se nekim fanovima nije svidjelo, ali je svakako bila dobra stvar što se izazove moglo rješavati na više različitih načina, nekad i krajnje domišljatim ili banalnim rješenjima.
Najveće zasluge za to imao je fizikalni model ove igre. Za razliku od većine igara na tržištu, fizika je u Zeldi funkcionirala kao u stvarnom svijetu, donoseći razne prilike i neprilike. Jedan od primjera koji se često navode kad treba opisati realističnost i detaljnost fizike u BOTW je efekt grmljavinskog nevremena na vaša oružja. Ako ste u ovoj igri za vrijeme oluje imali metalno oružje u rukama, riskirali ste udar groma.
Sustav borbe u BOTW-u je naoko bio vrlo jednostavan – nije bilo otključavanja novih poteza, nije bilo specifičnih finishera po oružjima i slično. Međutim, kad se ta borba spojila sa sustavom fizike, stvari su postajale gotovo sulude. Na primjer, igrač je usred borbe mogao na tlo baciti gljive i čekati da ih protivnik zapali svojim napadom, a potom skočiti iznad gljiva, izvaditi svoj mini-padobran te se zahvaljujući toplini vatre uzdići u zrak, izvaditi luk te ispaliti nekoliko strijela u protivnika.
Okoliš je u ovoj Zeldi izgledao isprazno kad ga se uspoređivalo s drugim igrama otvorenog svijeta. Međutim, razina interaktivnosti u Breath of the Wild bila je dimenzija za sebe. Uzmimo za primjer jedno obično stablo – ovdje se igrač mogao popeti na drvo kako bi pobrao plodove na granama, mogao je posjeći stablo, levitirati njime i spustiti ga na protivnike, zapaliti drvo, iskoristiti ga kao most…
Slično se može reći i za vizualnu stranu igre. Zelda: BOTW ni prije sedam godina nije bila grafički atraktivan naslov, ali tehničkom granularnošću i dan danas nadmašuje većinu današnjih igara. Dovoljno je samo zamahnuti mačem po travi da shvatite kako ovdje trava nije tek dekoracija okoliša nego ju možete i posjeći.
No, vrijedi spomenuti i to da je BOTW u brojnim segmentima označio pomak za svoj serijal. Bila je ovo prva Zelda u kojoj su cutscene važne za priču imale glasovnu glumu. Doduše, Link je ostao tihi protagonist.
Nintendova odluka da lansiraju Breath of the Wild od prvoga dana na novoj Nintendo Switch konzoli pokazala se jako uspješnom. Unatoč nekim tehničkim poteškoćama, ova je igra oduševila i kritiku i publiku, a rezultat je bio taj što se prodala u više od 31,6 miliona primjeraka, što je bio najbolji rezultat u 30 godina Zelda serijala.
Mnogi su Breath of the Wild proglasili najboljom igrom 2017. godine, uključujući i nas u HCL-u. Danas se ova igra smatra jednom od najboljih koje je Nintendo ikada napravio. Premda smo u međuvremenu dobili i bolji nastavak, Tears of the Kingdom, mnogima je prva Zelda otvorenog tipa ipak ostala najdraža.
