Za Džamije se kaže da su Božije kuće. Džamije su institucije i duhovni univerziteti, to su mjesta gdje se vjernici okupljaju da bi postigli Allahovo zadovoljstvo kroz različite oblike ibadeta.
Posebno se posjećuju za vrijeme Ramazana, muslimanskog mjeseca posta, kada veliki broj vjernika hrli u džamije poslije iftara kako bi klanjali noćni namaz - teraviju, koji se klanja samo tokom ramazana.
Utočište vjernicima
Od prve džamije ikad (Poslanikova džamija) do danas, džamije su služile kao prostor za okupljanje vjernika, dogovor, druženje, jačanje građanskih i društvenih veza, odgajanja novih generacija, vjenčavanja bračnih parova…
"Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu", navodi se u muslimanskoj svetoj knjizi Kur'anu (Et-Tevbe, 18).
Od davnina do danas, nebitno po kome nosile ime ili u čije ime bile dizane, džamije su bile utočište svim vjernicima, onima koji traže spas, smiraj i utjehu, a glavni grad naše zemlje može se pohvaliti ogromnim brojem džamija od kojih svaka ima zanimljivu priču ili historiju.
Čekrekčinica pod Kovačima
U samom centru sarajevske stare trgovačke jezgre, u podnožju naselja Kovači, nalazi se Čekrekči Muslihudinova džamija, poznata kao Čekrekčinica ili Čekrekčijina džamija. Podignuta je 1526. godine, pa je to najstarija sačuvana potkupolna džamija u Sarajevu.
Iz vakufname osnivača džamije saznajemo da je hadži Mustafa, sin Ishakov, u narodu poznat kao Muslihudin Čekrekčija, njezin graditelj. Nadimak Čekrekčija dobio je jer je pravio čekrke (koloture, vitla).
Čekrekčijina vakufnama ujedno je i najstarija poznata originalna isprava napisana u Sarajevu. Nađena je u ostavštini Muhamed Enveri ef. Kadića.
U vakufnami je, povodom osnivanja i gradnje džamije zapisano:
…Kada čovjek umre prekine se njegov posao osim troga: nauke kojom se koristi, valjana djeteta koje mu dovu čini i trajne sadake" – prijevod Mehmeda Handžića.
Sačuvana od požara
Krajem 17. vijeka, tokom kojeg je Baščaršija bila ne samo ekonomsko jezgro Sarajeva, već i najveći trgovački centar središnjeg Balkana, sa oko 12.000 dućana i trgovačkim kolonijama Firentinaca, Mlečana, Dubrovčana… obilježio je iznenadni upad Eugena Savojskog, koji je Sarajevo pretvorio u pepeo.
Nakon što je ušao u Sarajevo, Savojski je održao smotru vojske i u noći s 23. na 24. oktobar 1697., naredio pljačku i paljenje grada.
Zanimljivo je da je Čekrekčijina džamija jedna od samo 12 sarajevskih džamija koje nisu stradale prilikom pohoda Eugena Savojskog, kao i to da su gotovo svi požari, koji su u davna doba u Sarajevu bili vrlo česti, mimoilazili ovu džamiju.
Sačuvani dijelovi autentičnog ornamenta
Vanjske dimenzije džamije su 17,90 x 17,54 m. Džamija ima plitku kupolu, unutrašnjeg radijusa od cca 4,95 m, podignute iznad centralnog molitvenog prostora (koji ima unutrašnje gabarite 10,50 x 10,40 m).
Historičar Hamdija Kreševljaković je ovaj objekt svrstao u graditeljsku školu mimara Hajrudina.
Džamija je sa tri strane okružena dućanima koji su iz kasnijeg perioda.
Na Čekrekčinici su sačuvani i dijelovi autentične arabeske/ornamenta. Kupola, potkupolni prostor, prostor nad mihrabom i površine zidova prekriveni su ornamentima geometrijskog i biljnog porijekla.
Foto: Youtube/Printscreen
U periodu 1997.-2000. godine, obavljeni su radovi konstruktivne sanacije, rekonstrukcije i restauracije. Investitor cijelog projekta bio je Kanton Sarajevo.
Kompletna graditeljska cjelina Čekrekči Muslihudinove džamije sa dućanima je 2004. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Odluku je donijela Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 2. do 8. novembra 2004. godine.
