Kako to kod nas obično i neobično biva, nije dugo trebalo da se europski put ponovno suzi u kozju stazu bh stvarnosti i da se europsko zeleno svjetlo pretvori u potpuno crvenilo. Naravno, ne na obrazima.
U istom tjednu kad su se nizali hvalospjevi i samohvale zbog odobrenja Vijeća Europe o otvaranju pristupnih pregovora, nisko na zemlju nas je spustio visoki predstavnik Christian Schmidt ušminkavši zborni proces, dio Izbornog zakona kojim bi se navodno trebale spriječiti navodne izborne krađe. Ovoje navodno jer ne jamče Schmidtove mjere poštenje niti je ikada ozbiljna izborna krađa dokazana i presuđena kao opomena da se poštuje volja onih koji zaokružuju i plaćaju dužnosnike.
Stranke su imale važnijeg posla
Nametanje izmjena, iako su djelomične jer će se krasti tamo gdje se ne uvedu, a neće se, priznao je Schmidt, uvesti na svim biračkim mjestima, izazvalo je, kako je i najavljeno, buru negodovanja. Naravno, izazvalo je to unaprijed najavljene i pripremljene oštre reakcije iz Republike Srpske gdje je pod palicom Milorada Dodika poručeno kako od europskog puta nema ništa pa su se europska svjetla nad našim putima pretvorila u upitnike nad našim glavama.
Iako kritičari nametanja kažu da je Schmidt bio ničim izazvan, to nije točno, Schmidt je dao zadao čelnicima stranaka u vlasti rok kojeg je i sam probio da se dogovore oko ovih izmjena. No, stranke su imale važnijeg posla - šminkati zakone za europski put a potom su se zanijele misleći da je i Schmidta zaslijepilo zeleno svjetlo.
Jedino je HDZ BiH, navrat-nanos, valjda s dojavom da visoki predstavnik sprema novi niski udarac, pripremio nacrt zakona kojem su se odjednom svi čudili iako je tjednima ranije bio javno izrečen. Bio je to pokušaj da se Schmidtu zamažu oči i da ga se uvjeri da se po tome pitanju nešto i radi.
Najveći gubitnici
No, sad kad je Schmidt polunametnuo poluodluke, koje će lebdjeti nad političkim glavama do sredine travnja do kad samoprozvani lideri imaju fore za dogovor, sve je stalo. Sva pozitivna priča pretvorila se u galamu koja je bila samo prividno utihnula.
Visokog predstavnika nisu uspjeli spriječiti u nametanju ni veleposlanici drugih zemalja koji su znali gdje će nametanje odvesti. Nisu ni signali iz Europske unije doprli do OHR-a da će sva europska priča pasti u vodu i da je to vjetar u leđa onima koji jedva čekaju bilo kakvu lokvu u koju će potopiti napredak.
Poslušao je Schmidt one koji nisu u EU i one koji su je napustili i odveo nas na još jedno skretanje u kojem će najveći gubitnici biti građani, one u koje su kunu donositelji odluka, jer će im još jedan dio života proći u epizodi natezanja, nadmudrivanja i ispraznog tapkanja.
A natezanje je krenulo. Izborni zakon u Republici Srpskoj, usvojen pred zoru nakon govorancije Milorada Dodika koji je svjetske prijetnje sveo na obračun s opozicijom jezikom kakav se plazi malo gdje na govornicama, pokazao je kako se čelnik svega u RS nije šalio kad je rekao da će odgovoriti na Schmidtovo nametanje. Iako je Zakon u formi nacrta i iako će se čekati i rastezati njegovo donošenje, dovoljno je to da nešto pozitivno u ovoj zemlji zastane i da se nastavi rat Dodika i Schmidta. A ratovanje dvojice visokih su aktivnosti u kojima i jedan i drugi uživaju, koje gradi ego obojice i ojačavaju smisao njihova zauzimanje mjesta u političkom svijetu i polusvijetu u BiH.
Rovovi pred izbore
Dao je, dakle Schmidt, doduše tiho i neprimjetno, fore liderima da ulove zadnji vlak i dogovore se oko izmjena Izbornog zakona, koji je, da se ne lažemo, glavni problem zbog kojeg se mrcvare odnosi u BiH godinama. Mogao je nenametnuti a dati fore, mogao je nametnuti prije europskog zelenog, najzelenijeg svjetla, mogao je nametnuti sve zakone koji su nam problem, mogao je, ali nije. Sada je, čini se, u zakovanim rovovima pred izbore, kad se svime i svačime treba dodvoriti biračima, teško postići bilo kakav odgovor jer nitko od partnera sada ne smije popustiti u svojim stajalištima.
Neće se, kao što je to bilo sa zakonima koje je od nas tražila EU, sjedati za stolove. Prijetit će se preko govornica prekidanjem partnerstava. A onda ćemo gledati epizode amnezije u kojima će procvjetati neke zaboravljene ljubavi koje su nas odvele tu gdje jesmo.
Poluzakon i pumpanje političkog ega
Dobili smo poluzakon koji je i službeno nazvan pilot-projektom i koji će se primjenjivati samo na određenim mjestima pa će tako vječiti kradljivci glasova i dalje imati otvorene ruke da natrpaju tamo gdje natrpati treba i kako se trpalo i do sada.
Samo lud bi netko mogao povjerovati da će skeneri i ostala ''mašinerija'' koja bi trebala predstojeće izbore učiniti poštenijim na odabranim mjestima spriječiti krađu izbora na mjestima koje je netko nekim odabirom izostavio iz nametnutog poštenja. Smiješno je bilo čitati reakcije na nametanje i likovanja političkih protivnika koji, kao eto, nikada nisu ukrali ni glas na izborima niti kupili neko jeftino biće za neku od silnih fotelja u silnim skupštinama.
Smiješno je bilo čuti i visokog predstavnika kako govori da je ''ključ svega ovoga da mladi ljudi požele ostati u Bosni i Hercegovini'' te kako smatra da će ovo ''uliti određenu dozu povjerenja kod mladih''.
Ne bježe mladi jer nema skenera na biralištima i jer nemaju povjerenja u brojače glasova. Navikli su mladi da se u ovoj zemlji ne zna i ne želi izbrojati ništa osim krvnih zrnaca. Mladi bježe jer žive u zemlji u kojoj izbornom povjerenstvu treba mjesec dana da prebroji listiće, u kojoj se svjetlo utrne za čas i jer je pumpanje političkog ega važnije od života.
