Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Službe za suzbijanje kriminala Uprave kriminalističke policije, zajedno sa kolegama iz Bora i policijskim službenicima Policijske uprave Bor, intenzivno rade na pronalasku tijela dvogodišnje djevojčice Danke Ilić i utvrđivanju svih činjenica i okolnosti u vezi sa ovim slučajem.
Također, potrazi se priključilo i 50 pripadnika Žandarmerije na potezu od sela Zlot ka mjestu Sumrakovac, a akcijom pretrage terena rukovodi načelnik Policijske uprave Bor Zoran Milijić.
Podsjetimo, od momenta prijave nestanka 26. marta, u potrazi za nestalom djevojčicom učestvovalo je više stotina pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova koji su intenzivno radili na detaljnoj pretrazi šireg i užeg područja u ovom dijelu Borskog okruga.
Profesor genetike na Medicinskom fakultetu Oliver Stojković izjavio je za Blic da biološki tragovi, koji se zateknu na nekim predmetima izvršenja krivičnog djela ili na nekom mjestu zločina, mogu da se nakon DNK analize povežu sa nekom konkretnom osobom, ali je napomenuo da to nije uvijek apsolutno pouzdano.
"U postmortalnom periodu, od momenta smrti pa kasnije, tijelo se raspada pod dejstvom onih gljivica i bakterija koje mi inače za života imamo u svom organizmu. To truljenje tijela dovodi i do propadanja biološkog materijala", rekao je on.
Stojković, koji je objasnio da je DNK molekul, pojednostavljeno, jedna hemikalija koja postoji u organizmu čovjeka, predstavlja nasljedni materijal, isti je u svim dijelovima našeg tijela i ne mijenja se tokom života, ali ni nakon smrti.
"U tom smislu DNK analizom, odnosno analizom tog molekula iz bilo kojeg tkiva, tjelesne tečnosti ili tjelesnog ostatka koji se pronađe na mjestu zločina, mi možemo da vidimo da li su neka dva tkiva porijeklom od iste osobe", rekao je on.
Profesor Stojković, koji radi i u Institutu za sudsku medicinu Srbije, rekao je i da je osnovna djelatnost instituta, ali i zadatak svake obdukcije utvrđivanje identiteta tijela.
Međutim, kako je dodao, kada od momenta smrti do momenta pronalaženja tijela protekne neko vrijeme i kada sudski ljekari, nakon pregleda i obdukcije tijela ne mogu da utvrde njegov identitet, tada se DNK analizama on ustanovljava.
"DNK analizama se može ustanoviti identitet osobe čije je tijelo pronađeno. To se najčešće i po pravilu radi poređenjem sa srodnicima. DNK je nasljedni materijal i mora da se poklapa sa roditeljima, odnosno sa osobama koje su u prvom stepenu srodstva sa majkom i sa ocem", rekao je on.
Prema riječima Stojkovića, oko 100 pikograma, što je bilioniti dio grama molekula DNK, potrebno je da bi dobili potpuno tačan i precizan rezultat DNK analize.
On je dodao da biološki tragovi krvi, ako su u količinama koje su dovoljne za analizu i čuvaju se na način koji onemogućava propadanje, odnosno od toga da ne dođe do bakterijskog ili gljivičnog zagađenja, mogu ostati u stanju podobnom za analizu i veoma dugačak vremenski period, čak i više od 100 godina.
Veoma često tijela koja su nađena u prirodi na Institut za sudsku medicinu stižu u stanju podmaklih truležnih promjena, ali i sa vidljivim tragovima ugriza različitih životinja koje su se njima hranile, rekao je Stojković.
"Ali i spoljašnja visoka temperatura omogućava bujanje bakterija, gljivica i svega ostalog drugog živog svijeta koji uništava našu DNK u prirodi", rekao je on.
Stojković je naveo i da Srbija ima DNK bazu podataka i, kako kaže, taj nacionalni DNK registar je povjeren na čuvanje i obradu policiji.
Prema njegovim riječima, postoje i druge privatne DNK laboratorije koje imaju sopstvene manje baze podataka.
