Borba protiv 190 kilograma ambalaže koju svaki građanin Evropske unije proizvede godišnje je teška i mukotrpna.
Novi propis kojeg je prihvatio Evropski parlament nešto mijenja, ali ne rješava sve probleme.
Želja Europskog parlamenta jest da te planine smeća kojeg stvaraju Evropljani, u Njemačkoj je to čak 225 kilograma godišnje, smanji barem za 15 posto do godine 2040., piše Deutsche Welle.
Tone se nakupe
Najprije su se okomili na sitnice u gastronomiji, ali i te sitnice se nakupe na više tona godišnje: zapravo besmisleno mini-pakiranje šećera, začina, ali i kečapa ili putera koje dobijamo u hotelima od 2030. više neće biti dopušteno ako nisu samo od čistog papira.
Takvo pakovanje jest možda higijenski, ali ne samo da pravi otpad, nego se i razbacuje hrana. Mnogima je, na primjer, jedna kockica putera premalo, dvije previše i ostatak završi u smeću.
I u trgovinama više neće biti dozvoljeno pakovanje u plastiku voća i povrća sa sadržajem koji je manji od 1,5 kilogram.
Tu su i tanke najlonske vrećice u koje se stavlja odabrana roba u trgovini i koje, baš kao i folija kojom se omota prtljag prije puta avionom, treba postati prošlost.
Načelno, EP želi korištenje samo obnovljive ambalaže, a eurozastupnica Delara Burkhard je uvjerena kako će „novi evropski propisi o smanjenju količine ambalaža dovesti da kanta kućnog smeća neće tako brzo biti puna“.
No, u ovoj teškoj borbi protiv smeća to isto tako znači da kante za miješani otpad možda neće, ali će onda biti pune kante gdje se odvaja otpad za recikliranje.
Ekološki prihvatljivo
A tu je i problem čak i u slučaju neosporno ekološki prihvatljivih načina pakiranja.
U Francuskoj su se digli na noge proizvođači sireva jer se ne radi samo o tradiciji, nego su uvjereni da će na primjer sir brie pravu svježinu zadržati jedino zamotan u papir – i u kutijici od drvenog furnira.
Tako su ipak i u ovaj evropski propis došli izuzeci: drvo i vosak su izuzeti.
Još je veća neizvjesnost kod odluke Evropskog parlamenta u svim članicama uvesti sistem kaucije na plastične boce.
To je stara boljka u mnogim državama, jer makar potrošač plaća naknadu za jednokratnu bocu, upravo zastrašujuća količina više nikad ne biva reciklirana, a naknada ispada tek „kazna“ za kupljen napitak.
Hoće li ikad funkcionirati sistem gdje će se za bocu kupljenu u Portugalu kaucija moći naplatiti u Rumuniji ili Estoniji – ostaje za vidjeti.
Ono što je svakako pohvalno jest odluka da se konačno reguliraju takozvane PFAS supstance, per i polifluorirani akrilni spojevi.
Dugačko ime, ali maltene čarobni sastojak u hiljadama varijanti ne samo prehrambene, nego i tekstilne i mnogih drugih industrija.
Vječite hemikalije
On čini vašu jaknu otpornu na kišu, stolnjak neosjetljiv na prljavštinu, vrećicu prženih krompira sposobnom zaustaviti masnoću...
Nalazi se u šamponima, lakovima za nokte, kremi za brijanje, ruževima za usne, čak i „ekološke“ slamke za piće od papira ili bambusa se prepariraju PFAS-om da bi bile vodootporne.
Što je najgore, tu porodicu spojeva zovu „vječite hemikalije“ jer se izuzetno teško razgrađuju u prirodi.
A isto tako je poznato kako neki od tih sastojaka imaju strukturu veoma sličnu ljudskim hormonima – i neosporno utječu na naše zdravlje.
Samo u Europi se 2019. procjenjuje kako je liječenje tih poremećaja koštalo najmanje šezdesetak milijardi eura.
U svakom slučaju, novim propisom se ograničava upotreba tih spojeva.
