U Zemlji izlazećeg sunca spomenik svjedoči o tome koliko je napravio za japanski nogomet, a Austrijanci ga okivaju u zvijezde jer ono što je Straussu s Grbavice pošlo za rukom, a šturmovcima za nogom, dok je legenda nogometa bila za kormilom crno-bijelog broda, nikad se nikome nije desilo.
"Graz ne zaboravlja Ivicu Osima, naprotiv - trg ispred Merkur Arene, na kojem je dugo radio, sada nosi njegovo ime", kaže za Raport Georg Fuchs iz kabineta gradonačelnice Graza Elke Kahr.
I ne samo to, kako ističe Fuchs, stadion će imati veliku skulpturu sa Osimovim citatima.
"Skulpturom mu odajemo počast. Osim neće ostati samo kao trener SK Sturm Graz upamćen već i kao ličnost čija je ljudskost mnogima postala uzor", kazao je Fuchs za Raport.
Izuzetna ličnost
"Trg nazvan po nogometnoj legendi bit će mjesto susreta nogometnih entuzijasta, navijača i svih građana kako bi podijelili i odali počast uspomenama na ovu izuzetnu ličnost. Bit će to mjesto za slavlje nogometne povijesti i radosti igre. Ivica Osim, koji je od 2001. nosio i titulu Građanin Graza od 2001. godine, preminuo je u maju 2022. u 81. godini", naveli su prethodno iz Gradske uprave Graza.
A danas bi mu bio rođendan.
Došao je na ovaj svijet u Sarajevu 1941. godine. Prve korake napravio je 1954. u timu iz Doline ćupova u kojem će pet godina kasnije i debitirati.
Nakon devet godina provedenih u FK Željezničar, u decembru 1968. prelazi u nizozemski FC Zwolle u kojem će ostati svega tri mjeseca jer će mu u ovom klubu presuditi povreda koljena te vratiti u matični klub, gdje ostaje do 1970. godine kada prelazi u francuski RC Strasbourg.
U RC Strasbourg ostaje naredne dvije sezone gdje u 58 utakmica postiže 16 golova. U ljeto 1972. godine prelazi u CS Sedan, u kojem će ostati naredne tri sezone.
Sezonu 1975/76. provodi u FC Valenciennes, da bi nakon završetka sezone ponovo potpisao za RC Strasbourg, gdje ostaje sve do 1978. godine, tj. do momenta kada će okačiti kopačke o klin.
Od 1962. do 1963. bio je član mlade U21 reprezentacije Jugoslavije za koju je odigrao tri utakmice. 1964. godine postaje član A reprezentacije za koju je u 16 utakmica postigao 8 golova.
Olimpijske igre
Također je bio na Olimpijskim igrama 1964. godine u Japanu, kada je u pet odigranih utakmica postigao četiri gola. 1968. godine igaro je u finalu Evropskog prvenstva protiv reprezentacije Italije koju je Jugoslavija u ponovljenoj utakmici izgubila rezultatom od 2:0. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 30. aprila 1969. godine protiv reprezentacije Španije u Barceloni, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1970. godine.
Švabo vrlo aktivno ostaje u svijetu nogometa.
Prvo je bio trener svog FK Željezničar 1978. godine čiju će klupu grijatiosam godina. Sa Željom će dva puta biti viceprvak Jugoslavije, nastupit će u finalu "Kupa maršala Tita", te igrati u polufinalu Kupa UEFA 1986. godine protiv mađarskog FK Videotona.
U prvoj utakmici Videoton je na svom terenu slavio sa 3:1, da bi na prepunoj Grbavici 24. aprila 1984. godine FK Željezničar sve do samog kraja utakmice vodio sa 2:0 i jednom nogom već bio finalu Kupa UEFA, gdje ga je čekao slavni Real Madrid.
Željo - Videoton
Međutim, u 87. minuti utakmice, prvi prelazak preko centra Mađari su iskoristili na pravi način, te desni bek Videotona József Csuhay postiže gol za konačnih 2:1 i osigurava svom timu ulazak u finale. To je bio jedan od najtežih sportski trenutaka u historiji FK Željezničara i u trenerskoj karijeri Ivice Osima.
Od 1991. do 1992. godine paralelno sa reprezentacijom Jugoslavije vodi beogradski FK Partizan sa kojim 1992. godine osvaja "Kup Jugoslavije".
Godine 1992. preuzima grčki Panathinaikos FC, gdje ostaje sve do 1994. U dvije sezone koliko je bio trener Panathinaikos osvaja dva puta "Grčki Kup", jedan "Grčki Super Kup", te 1993. godine biva vice-prvak "Grčke lige" sa jednim bodom manje od prvoplasiranog AEK-a.
Potom, u julu 1994. godine preuzima austrijski SK Sturm iz Graza. Donio mu je prvu titulu prvaka (1998), uspješnu odbranu (1999), tri pobjede u kupu (1996, 1997, 1999) i tri raskošna učešća u Ligi prvaka (1998, 1999, 2000), koja su bila bez premca u Austriji već duže vrijeme. Imao je 384 takmičarske utakmice, od kojih 207 pobjeda, 81 remi i 96 poraza.
Od 2003. do 2006. godine bio je trener japanskog JEF Uniteda, sa kojim 2005. godine osvaja "Japanski Kup". Bio je to prvi pehar u historiji kluba. Na mjesto svog pomoćnika dovodi sina Amara Osima, koji kasnije preuzima klub, nakon što je Ivica Osim promoviran kao selektor reprezentacije Japana 21. jula 2006. godine, u kojem će mu kasnije podići i spomenik.
Potom preuzima reprezentaciju Japana i vodi je na Azijski kup 2007. godine. U četvrtfinalu su na penale izbacili reprezentaciju Australije. Zanimljivo je da Osim nije želio gledati penale, te je na press konferenciji poslije utakmice rakao "Nisam želio gledati penale, jer to nije dobro za moje srce. Ne želim umrijeti na klupi reprezentacije Japana, nego želim umrijeti u svom rodnom Sarajevu." U polufinalu su poraženi od reprezentacije Saudijske Arabije, te su izgubili i utakmicu za treće mjesto od reprezentacije Južne Koreje. Četiri mjeseca nakon Azijskog kupa, Ivica Osim je doživio moždani udar, te je 7. decembra 2007. godine za novog selektora Japana izabran Takeshi Okada.
