Ako etiketiramo u startu Dinu Mustafića kao direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu, nećemo pogriješiti, ali time nećemo ni sve reći. Svakome ko iole drži do umjetnosti jasno je da je Mustafić vrlo uspješan režiser iza kojeg stoji širok dijapazon pozorišnih predstava, dokumentarnih te igranih filmova. Poznato je i da je višestruko nagrađivan za svoj rad.
Njegovih ruku djelo je više od stotinu predstava koje su igrane na daskama koje život znače širom Evrope.
Za Raport govori o sezoni u NPS-u, njegovim predstavama, specijalnom programu Kultura na ulice, antičkoj te postjugoslovenskoj katarzi…
Da krenemo od sredine. Sezona u NPS-u je negdje na polovini, kako ocjenjujete dosadašnji dio, naročito kad uzmemo u obzir da publika ima priliku da uživa u pet premijera?
"Imamo razloga da budemo vrlo zadovoljni prvim dijelom umjetničke sezone 2023/24, predstavama koje smo producirali u Drami, Operi i Baletu. Počelo je predstavom Marlene Dietrich sa kojom smo imali evropsku premijeru u Italiji još u julu, a potom u septembru sarajevsku izvedbu. U novembru smo producirali nakon duže vremena autorski, domaći balet 'Sjećaš li se Dolly Bell' s kojim ćemo imati niz regionalnih gostovanja. Zatim smo za kraj kalendarske godine izveli jednu od najuspješnijih i najdojmljivijih opera u dekadi Narodnog pozorišta 'Madame Butterfly'.
Već u prvom mjesecu smo premijerno izveli izvrstan dramski tekst Almira Imširevića 'Jedan je Muhamed Ali', a onda u čast 40 godina od Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu fantastični balet 'Bolero'.
Prema mišljenju mnogih, produkcija koja je podsjetila na zlatne godine baletskog ansambla u Sarajevu.
'Uprizorili smo zanimljiv hibridni žanr između drame i muzičkog teatra'
Prošli mjesec smo prvi put scenski uprizorili na južnoslavenskim jezicima čuveni mađarski komad 'Seljačka opera', zanimljivi hibridni žanr između drame i muzičkog teatra koji je pravo repertoarno osvježenje i novo na našim pozornicama.
Do kraja sezone planiramo velike naslove poput 'Carmen', 'Figarovog pira' i klovnovsku repliku 'Romea i Julije' pod nazivom “Roo i Ju-Ju”.
Dakle, smatram ovo najuspješnijom umjetničkom sezonom aktuelnog rukovodstva Narodnog pozorišta koje je na pola mandata."
Izdvojila bih dvije predstave “Jedan je Muhamed Ali” i “Marlene Dietrich: Pet tačaka optužnice” koju je, ne samo prema ličnom nego prema mišljenju mnogih, maestralno odigrala jedna od najboljih regionalnih glumica Mirjana Karanović. Koliko je danas javnost impresionirana životima i (unutrašnjim) borbama slavnih ličnosti popust Cassiusa Claya ili Marlene Dietrich?
"Kome god je stalo do civilizacije i intelektualnog života danas osvrće se na dvadeseto stoljeće i teške godine koje su bile trijumf laži, diktature i sile. Rijetki su se tada baš kao i sada usprotivili autoritarnim režimima, ostali dosljedni sebi i sačuvali vlastiti integritet.
Zato sam sretan da u Narodnom pozorištu Sarajevo u internacionalnoj koprodukciji imamo predstavu o velikoj umjetnici, hrabroj i plemenitoj ženi Marlene Dietrich koja je ostala vjerna umjetnosti, svijetu duha, kao i vlastitoj neovisnosti. Ona je zaigrano kroz svoje filmove i uloge posvećeno radila svojoj dužnosti održavanja svijesti o dobru.
Zahvaljujući Marlene kao i hrabroj, društveno angažiranoj Mirjani Karanović i njoj sličnim umjetnicima, ostalo je očuvano znanje, spoznaja o dobru i zlu te svijest o vrijednostima i dostojanstvu.
Duhovni i civilizacijski horizont
Neprolaznost, smisao, mudrost, pravednost, ljubav, iskustvo, krepost, lijepo, dobro, zlo, suosjećanje - ove riječi ne postoje u naučnom idiomu, odnosno u jeziku objektivnosti i činjenica, analize i cilja, ali su naš duhovni i civilizacijski horizont zahvaljujući velikim umjetničkim imenima i njihovim djelima.
Među njima je sigurno i velika, neponovljiva Marlene Dietrich.
S druge strane, nema veće sportske ikone i sportske inspiracije 20. stoljeća, gnjevnog pravednika koji je u ring donio viteštvo i ples između konopa kao Muhamed Ali."
Počeo je i specijalni program "Kultura na ulice 2024!" NPS-a. Ovaj program se profilirao kao značajan događaj ne samo u NPS-u već i cijelom gradu. Kakve su reakcije publike na ovaj program? Imamo li kulturu na ulicama?
"Kultura na ulice od svog prvog izdanja 2022. godine kao specijalni, multimedijalni program Narodnog pozorišta Sarajevo već se etablirao kao značajni kulturni događaj, festival poetike prostora koji ima veliku gledanost i visok programski nivo.
Naš program je svojevrsni Art Hub umjetničke scene Sarajeva koji povezuje institucionalnu kulturu sa nezavisnom umjetničkom scenom i velikim brojem slobodnih umjetnika, čiji radovi u gotovo svim sferama umjetničkog izraza nalaze mjesto u našim mjesečnim programima od maja do oktobra.
Izlazak na trgove, ulice, sokake, parkove, oživljavanje spomenika i kulturno-historijskih objekata kao scenskog, likovnog i muzičkog prostora jeste naš cilj. Hiljade gledalaca u svakoj općini Kantona Sarajevo najbolje pokazuje kako visoka, kritička kultura ima svoju publiku i da baletni, operni, koncertni, likovni programi sa prvim proljetnim mjesecima do jeseni postaju navika kulturne ponude i potrebe sa kojom naš grad ima ritam i sadržaj kulturnog centra.
Vrhunski programi na ulicama
Tako će biti i ove godine jer smo spremili vrhunske programe koje vas mogu zateći u bilo kojem kvartu, na ulici, na putu između posla i kuće, zadržati vas da provedete ugodne i lijepe sate uz poneku ariju, pjesnički stih, zanimljivu izložbu, plesnu predstavu.
Trudit ćemo se da u ovogodišnjoj repertoarnoj ponudi regionaliziramo i internacionaliziramo naš program sa nekoliko vrhunskih gostujućih programa i umjetnika. Ova godina nam mora biti prelomna da ovaj festival oživi puls proljetne i ljetne kulturne ponude Sarajeva.
Veliki je ovo organizaciono-tehnički poduhvat Narodnog pozorišta Sarajevo koje pored svog redovnog repertoara ima tako složen eksterijerni multimedijalni program, ali zahvaljujući producentskoj službi koju vodi Ismar Hadžiabdić i tehničkom timu sa v. d. direktorom Amerom Šakovićem na čelu, mi realiziramo naše planove.
U kakvom nam je stanju pozorišna scena danas?
"Ukoliko mislite na bosanskohercegovačku scenu, jako teško mogu o tome kompetentno govoriti jer vidim malo od naših predstava. Mnogo više mogu svjedočiti o recentnoj sarajevskoj sceni za koju bez imalo pretjerivanja mislim da ima svojevrsnu kulturnu renesansu.
Ima nekoliko vrhunskih predstava u sarajevskim pozorištima, visokog estetskog dometa koji ni po čemu ne zaostaju iza najbolje regionalne produkcije. Za vrlo kratko vrijeme je Maja Salkić preporodila SARTR, Senad Alihodžić u Kamernom teatru 55 startovao sa ambicioznom produkcijom 'Malograđanski pir' majstora režije Paola Mađelija, a Pozorište mladih ima mjuzikl, hit predstavu 'Pinokio' sa fenomenalnim Mariom Drmaćem.
Ima li umjetnost još one antičke principe katarzičnosti da ponuka recepijenta da razmisli o sebi i svijetu oko sebe?
"Mnogi svjetski umjetnici, pa tako i pozorišni, racionalno ili intuitivno registrirali su uznemirujuće signale današnjice, uključujući i eksploziju političkog populizma, netrpeljivost prema migrantima i drugim kulturno različitim zajednicama itd., i o tome promišljaju intenzivno u svojim predstavama.
Neke od takvih predstava su imale anticipatorski karakter u nekoliko prethodnih izdanja Festivala MESS ili produkcija koje smo imali priliku vidjeti na gostovanjima u Sarajevu.
Mislim da publika ima sposobnost da prepozna takav teatar i umjetnike. Ali, to je oduvijek bila glavna misija dobrog pozorišta, ne samo da isprati nove pozorišne tendencije, nego da sačuva kritički odnos prema stvarnosti u umjetnosti."
Jednom ste prilikom izjavili da svaka kultura uvijek ima dva lica: jedno lice pojedinačnosti i drugo, ono univerzalno. 'Ova partikularna kategorija nam pomaže da kroz umjetnički jezik razumijemo različitost drugih' Koliko to uspijevamo u doba nacionalizma koji svakodnevno udišemo širom postjugoslavije?
"Teško mi je na to pitanje da odgovorim. Naše društvo nikako da izađe iz ratova 90-ih. U međuvremenu smo upali u divlji kapitalizam, u parlamentarni višepartijski demokratski sistem koji nije donio demokratsku kulturu i pluralizam mišljenja, već produbio partijska jednoumlja.
Kod nas vlada kultura nasilja i laži, zbog čega svaki pojedinac plaća ogromnu cijenu kako bi sačuvao sebe, svoj integritet, jer i sa najboljim namjerama začas može postati žrtva sopstvene naivnosti i vjere u dosljednost principa.
Hibridni režim stvara hibridne intelektuace
Ovakav hibridni režim je stvorio pregršt hibridnih intelektualaca koji su nostalgični opozicionari prošlog vremena ili pragmatični sljedbenici novog etničkog sistema.
Javno mnijenje je konfuzno, kontradiktorno, vladaju prostakluk i primitivizam u javnom prostoru koji samo registriraju stranačke navijače sa fanatičnom energijom.
Ne preostaje mi ništa drugo nego ostati u pozorišnoj sali sa svojim duhovnim srodnicima, na probama uz neki dobar i emotivan tekst.
Što je više moguće provodim sate i dane u teatru, kao nekom hramu koji štiti od toksične buke spolja. Redovno radim, vodim predano pozorište, nekada radim i do 12 sati dnevno, pređem i po stotine kilometara da vidim neku dobru predstavu, to je moje bjekstvo iz današnje stvarnosti, mučnine koju mi stvara nasilje u javnom prostoru.
Možda je samoizolacija jedina odbrana ili balkanska sudbina."
Kad ste došli na čelo Narodnog pozorišta Sarajevo, gostovali ste i u Istočnom Sarajevu. Niko od Vaših prethodnika nije to napravio prije Vas. Punih 30 godina. Kad ne može politika, može li umjetnost biti spona dva bh. entiteta?
"Istočno Sarajevo je grad u kojem ne želim biti gost kao što to osjećanje nemam niti u jednom bosanskohercegovačkom gradu. Želim da svi moji sunarodnjaci, sugrađani imaju slobodu kretanja, osjećaj dobrodošlice u bilo kojem dijelu BiH. Umjetnost treba da demaskira i demistificira sve nametnute stereotipe i predrasude etnocentričnog sistema koji je protivan kulturnom biću i našem kulturno-historijskom naslijeđu u BiH. Trebamo reafirmirati vrijednosti bratstva i različitosti zbog kojih se vole ova zemlja i kultura."