Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. dovela je do toga da su užasi rata velikih razmjera zamračili europski prag po prvi put od kraja Drugog svjetskog rata.
Nakratko je trajala nada da će se brzo rješenje sukoba materijalizirati, ali ubrzo su izgledi za brzo diplomatsko rješenje bili u rasulu jer su moskovske bespilotne letjelice i projektili nastavili napadati ukrajinske gradove, piše Daily Mail.
Nakon više od dvije godine sukoba, Vladimir Putin se udvostručio.
Njegove su snage postigle primjetan napredak na prvim linijama posljednjih sedmica dok vrše pritisak na ukrajinske branitelje iscrpljene ratom i nestašice municije, a njegova odluka da imenuje civilnog ekonomista Andreja Belousova za ministra odbrane sugerira da je Kremlj predan održavanju svoje ratne ekonomije tokom dugog razdoblja. trčanje.
"Ruske trupe spremne su za rat sa NATO"
U međuvremenu, predsjednikov dugogodišnji i izrazito lojalan ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ranije ove sedmice izazvao je ono što Rusija naziva 'kolektivnim Zapadom', izjavivši da su moskovske trupe spremne susresti se s NATO-om na frontu.
U svjetlu silazne spirale odnosa Istok-Zapad - da ne spominjemo alarmantnu eskalaciju napetosti dalje na Bliskom istoku i Indo-Pacifiku - Ujedinjeno Kraljevstvo i njegovi europski partneri uskoro bi mogli biti prisiljeni suočiti se s velikim brojem velikih vojnih prijetnji.
Kao rezultat toga, mnoge zemlje preokreću desetljeća mirnodopske politike kako bi ponovno pokrenule svoje ratne motore. Drugi nikad nisu stali i samo konsolidiraju napore kako bi osigurali da su sposobni za sukob.
Ali malo je sumnje da se cijela Europa sada muči da se pripremi u iščekivanju onoga što bi moglo ležati iza horizonta.
Ovdje MailOnline procjenjuje što Britanija i njeni kontinentalni saveznici rade kako bi pripremili svoje oružane snage, ekonomije i građane za mogućnost rata.
Potrošnja za odbranu
Vojske se mogu boriti samo s resursima koji su im dostupni.
Nema jasnijeg primjera ovog aksioma nego na prvim linijama Ukrajine gdje su kijevske trupe uspjele zadržati ruske osvajače samo zahvaljujući ogromnoj količini oružja koje je dopremio Zapad.
Nakon godina smanjivanja vojnih kapaciteta u Ujedinjenom Kraljevstvu i Europi nakon raspada Sovjetskog Saveza, ti su resursi donedavno slabili na razinama daleko ispod onih koje su održavane tijekom Hladnog rata.
Ali sada, prema riječima britanskog ministra odbrane Granta Shappsa: 'Mirovna dividenda je gotova'.
NATO očekuje da će dvije trećine svojih članica izdvojiti 2% svog BDP-a za odbrambenu potrošnju do kraja ove godine, od čega najmanje 20% mora ići na razvoj novih vojnih tehnologija i opreme.
Britanski premijer Rishi Sunak je prošlog mjeseca objavio da će vlada podići potrošnju za obranu na 2,5% BDP-a do kraja desetljeća - što je dio britanske tranzicije na 'ratnu ekonomiju'.
Na kontinentu je Europska komisija namijenila gotovo 2 milijarde eura za povećanje odbrambene proizvodnje među državama članicama EU-a.
500 miliona eura od tih sredstava ići će u proizvodnju topničkih granata, s navedenim ciljem proizvodnje 2 miliona granata godišnje, između ostalog municije, do kraja 2025. za Ukrajinu.
Ostatak proračuna namijenjen je olakšavanju nabave, jačanju proizvodnih kapaciteta i jačanju istraživanja i razvoja u ključnim obrambenim domenama, uključujući 'suprotstavljanje hipersoničnim projektilima, razvoj niza bespilotnih vozila u zraku i na zemlji i osiguravanje sigurne svemirske komunikacije,' kao i 'obrambeni sustavi sljedeće generacije, kao što su helikopteri i teretni avioni srednje veličine'.
U međuvremenu, Norveška - članica NATO-a, ali ne i dio EU - prednjači u nordijskim zemljama.
Premijer Jonas Gahr Støre prošlog je mjeseca predložio 'historijski' 12-godišnji plan potrošnje za odbranu koji izdvaja nevjerovatnih 1,6 triliona NOK (118 milijardi funti) za revitalizaciju oružanih snaga svoje nacije, s posebnim fokusom na nadogradnju pomorskih sposobnosti s obzirom na njezine blizina ruske nuklearne podmorničke flote i sve veća pomorska moć Kine.
A Finska, zemlja koja je već poznata po svojoj vojnoj spremnosti, testirala je svoje ugovore o nabavi odbrane i napravila ogromne zalihe goriva, žitarica i municije u pripremi za mogući rat.
Također je mnogo uložio u odbrambenu infrastrukturu - sada postoji dovoljno zračnih skloništa raštrkanih širom Finske za smještaj cjelokupnog stanovništva.
Regrutacija i služenje vojnog roka
Prošlog vikenda otkriveno je da Njemačka razmatra ponovno uvođenje obvezne vojne službe, prema dokumentima koji su procurili, s vojnim planerima koji raspravljaju o tri potencijalna pristupa pripremi budućih generacija za sukob velikih razmjera.
Podrazumijeva se da su zvaničnici u završnoj fazi razgovora s njemačkim ministrom odbrane Borisom Pistoriusom i očekuje se da će sljedeći mjesec izaći u javnost sa službenim planovima, izvijestio je The Sunday Telegraph.
U jednom prijedlogu koji razmatraju vojni planeri u Berlinu, svi muškarci i žene podliježu vojnoj obvezi nakon što navrše 18 godina, pod uvjetom da se usvoji ustavni amandman kojim se žene uključuju u obaveznu službu.
Ali mnoge europske zemlje još uvijek održavaju državnu službu - a druge su je nedavno ponovno uvele nakon ruske invazije na Ukrajinu prije više od dvije godine.
Baltičke i nordijske zemlje daleko su ispred svojih zapadnoeuropskih zemalja kada je u pitanju vojna spremnost - možda kao rezultat njihove blizine Rusiji.
Estonija, Latvija i Litva održavaju neki oblik državne službe, a Latvija je ponovno uvela tu politiku 2023. jer je zabrinutost zbog ruske agresije u Ukrajini potaknula preispitivanje odbrambene strategije.
Svi muški građani u dobi od 18 do 27 godina sada moraju tamo odraditi godinu dana službe.
Dalje na sjeveru, Danska, Švedska, Norveška i Finska održavaju svoje vlastite programe, a Švedska je ponovno aktivirala svoju politiku nacionalne službe 2018.
Danska je ranije ove godine najavila da će i žene podlijegati obaveznom služenju te je otkrila planove za produženje trajanja obuke.
U međuvremenu, jedan od tri Finca su rezervisti, što znači da se Finska može pohvaliti jednom od najvećih europskih vojski unatoč maloj populaciji od samo 5,6 miliona.
Tri evropske države su neutralne, ali...
Austrija, Grčka i Švicarska ostale su tri europske države koje zadržavaju nacionalnu službu, iako s različitim trajanjem i stupnjem intenziteta.
Za sada, Ujedinjeno Kraljevstvo se i dalje odupire pozivima s kontinenta da se ponovno uvede nacionalna služba, koja je napuštena 1960. godine.
Ali nekoliko najviših vojnih osoba u Britaniji također je podržalo pozive nakon višegodišnje politike smanjenja veličine britanskih oružanih snaga.
Britanska vojska smanjila se za 28% u proteklih 12 godina na oko 103.000 vojnika, od čega je oko 76.000 redovnih i 27.000 rezervista, prema YouGov podacima.
General Sir Patrick Sanders, načelnik Glavnog stožera britanskih oružanih snaga, rekao je u januaru da Britanija treba 'osposobiti i opremiti građansku vojsku' kako bi se pripremila za mogućnost kopnenog rata u Europi u narednim godinama.
A general Sir Richard Shirreff, bivši zapovjednik NATO-a, upozorio je da će Ujedinjeno Kraljevstvo možda trebati uvesti sustav sličan finskom, u kojem se od svih 18-godišnjih muškaraca zahtijeva da služe 6-12 mjeseci u vojsci, ili s jedinice granične straže.
Nakon toga ulaze u program rezervista do 60. godine.
Sir Richard, zamjenik vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga u Europi od 2011. do 2014., rekao je ranije ove godine: 'Mislim da je sada… vrijeme da počnemo razmišljati o nezamislivom i da stvarno moramo pažljivo razmisliti o vojnom roku ako želimo isporučiti brojke potrebno.'
Ratne igre i poboljšana sigurnosna saradnja
Možda najotvoreniji prikaz ponovnog fokusa Europe na poboljšanje svoje vojne spremnosti dolazi u obliku zapanjujućih ratnih igara NATO-a.
Steadfast Defender 2024, skup vježbi obuke koje se izvode od siječnja do lipnja, jedna je od najvećih vojnih vježbi koje je sigurnosni blok ikada osmislio od Hladnog rata.
Prije završetka, ovaj će ogromni pothvat svjedočiti uključenosti 90.000 vojnika iz sve 32 članice saveza u mnoštvu različitih misija uključujući vježbe vatrenog oružja, strateško i logističko planiranje igara i raspoređivanje snaga preko kontinenata iz Visoki sjever iznad Arktičkog kruga do srednje i istočne Europe.
Vježbe nisu rezervirane samo za kopnene snage - stotine vojnih aviona i više od 50 mornaričkih plovila također će izvoditi vježbe za procjenu i jačanje NATO-vih zračnih i pomorskih sposobnosti.
Fokus na Arktiku
Područje ponovnog fokusa vojnih vježbi ove godine je Arktik, koji bi uskoro mogao postati nova granica na kojoj se svjetske sile sukobljavaju za stratešku nadmoć, kontrolu novih trgovačkih ruta i pristup prethodno neiskorištenim prirodnim resursima.
Rusija cijeni Arktik kao 'neosporan prioritet' i obvezala se na izgradnju vojne i civilne infrastrukture u regiji.
Ali pristupanje Finske i Švedske NATO-u posljednjih mjeseci znači da europske nordijske sile sada mogu djelovati tješnje nego ikad prije i pomažu SAD-u da unaprijedi vlastito razumijevanje Arktika i pristup polarnoj politici.
Norveška je od 2006. domaćin NATO-ovim zimskim vježbama Cold Response, ali je ove godine pokrenula 'Nordic Response' - dramatično poboljšan program u kojem je 20.000 vojnika sudjelovalo u proširenim vježbama na zaleđenim obalama udaljene regije Finnmark nekih 300 milja sjeverno od Arktičkog kruga.
U međuvremenu, Oslo je surađivao s kolegama u Stockholmu i Helsinkiju kako bi pomogao u formuliranju posve nove Washingtonove Arktičke strategije.
Ovo bi trebalo biti objavljeno u nadolazećim sedmicama - gotovo 18 mjeseci nakon što je Ministarstvo odbrane SAD-a najavilo stvaranje novog ureda posvećenog poboljšanju američkih sposobnosti na dalekom sjeveru.
S druge strane, invazija na Ukrajinu potaknula je pojačanje istočnog krila NATO-a, s više europskih nacija koje su spremne prihvatiti strane trupe na svom tlu.
Rumunija, Slovačka, Bugarska i Mađarska sada su domaćini kontingentu NATO snaga, povećavajući ukupan broj multinacionalnih borbenih skupina u Europi na osam u odnosu na prvotne četiri u baltičkim državama, plus Poljska.
I prkoseći pritiscima Kremlja, Moldavija je navodno spremna produbiti svoje odbrambene veze s EU-om.
Zemlja, koja dijeli kopnenu granicu s Ukrajinom, blizu je potpisivanja novog obrambenog pakta prema kojem bi Kišinjev povećao razmjenu obavještajnih podataka s europskim partnerima, sudjelovao u zajedničkim vojnim vježbama i izborio se za uključivanje u zajedničke programe EU-a za nabavu oružja, piše to Financial Times.
Domaćin američkih nuklearnih oružja i unapređenje europskog nuklearnog odvraćanja
Europsko nuklearno odvraćanje uvelike se oslanja na SAD, koji ima drugu najveću zalihu nuklearnog oružja od oko 5.200 u odnosu na ruskih 5.800 - iako se smatra da je više od tisuću njih povučeno iz upotrebe i čeka razoružanje.
Nekoliko stotina ovih bojevih glava raspoređeno je na različitim europskim teritorijima - prvenstveno na lokacijama u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj.
Švedska spremna za nuklearno oružje
No, Švedska je ranije ove sedmice objavila da bi bila voljna smjestiti američko nuklearno oružje na svoje tlo u vrijeme rata, što je potez koji su žestoko kritizirali zagovornici razoružavanja.
Najnovija članica NATO-a senzacionalno je napustila dva stoljeća vojne nesvrstanosti kako bi se pridružila sigurnosnom bloku u martu ove godine, a njen parlament sada treba glasovati o Sporazumu o obrambenoj suradnji (DCA) sa Sjedinjenim Državama u junu koji će SAD-u omogućiti pristup u vojne baze u Švedskoj.
Švedska udruga za mir i arbitražu, između ostalih, vodi kampanju za vladu da u DCA sporazumu napiše da Švedska neće dopustiti američko nuklearno oružje na svom tlu.
Ali premijer Ulf Kristersson rekao je da bi smještaj američkih nuklearnih oružja mogao biti neophodan 'u ratnoj situaciji'.
'U apsolutno najgorem mogućem scenariju, demokratske zemlje u našem dijelu svijeta u konačnici moraju biti u stanju obraniti se od zemalja koje bi nam mogle zaprijetiti nuklearnim oružjem', rekao je za švedski javni radio.
Kristerssonova izjava uslijedila je sedmicama nakon što je poljski predsjednik Andrzej Duda prošlog mjeseca rekao da će njegova nacija biti spremna stacionirati američko oružje na svom teritoriju, s obzirom na odluku Rusije da rasporedi interkontinentalne balističke projektile u susjednoj Bjelorusiji krajem prošle godine.
