Ispravno rezonuje proslavljeni krajiški komandant Hamdija Abdić - Tigar kada evropske birokrate otvoreno optužuje za licemjeran odnos prema Unsko-sanskom kantonu. Najviše kritika federalnog zastupnika iz Stranke demokratske akcije fasovao je šef delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, inače, beznadežno bezbojni, Johan Sattler.
"Sattler već duže vrijeme vrši pritisak isključivo na Bošnjake da brinu o migrantima, kao da nije dovoljno što se jedini bavimo ovim problemom već tri godine. Sattleru ne pada na pamet da teret odgovornosti prebaci na HDZ i SNSD, odnosno na dijelove BiH u kojim Bošnjaci nisu većinsko stanovništvo."
Osim toga, Tigar je podsjetio evropskog diplomatu na njegove ranije izrečene hvalospjeve Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću. Bilo je u tom pismu još koječega oštro intoniranog, ali je na kraju zakucano kako Sattler snosi direktnu odgovornost za golgotu kojoj su brutalno izloženi Krajišnici, kao i unesrećeni migranti.
I gradonačelnik Bihaća okolo vrišti zbog nedopustivog ignoriranja dramatičnih događaja na zapadnim granicama BiH. Šuhret Fazlić zato najavljuje hitnu posjetu Sarajevu kako bi od Predsjedništva i Vijeća ministara BiH, Federalne vlade, te ostalih budžetskih klinaca-palaca pokušao izmoliti barem zrno razumijevanja, makar mrvicu podrške. Zbilja je poražavajuće godinama svjedočiti hladnokrvnom odnosu vladajućih sjecikesa na poluratno stanje koje nesumnjivo divlja ulicama krajiških gradova i sela, širi se po tamošnjim šumama i raspoloživim gorama.
Istovremeno, nadležni državni ministar za aktuelnu problematiku piše kabinetska duga pisma, predlaže neprihvatljiva rješenja i uglavnom se ne bavi vlastim poslom. Hoću reći, Selmo Cikotić ponaša se upravo onako kako se to od stranačkih kadrova njegovih gabarita i očekuje - seksistično, dakle!
Uostalom, narod nije blećak, narod dobro zna kako je seks obično državni neprijatelj broj jedan unutar svakog propalog sistema vlasti. Problem je, ipak, znatno očigledniji kada utvrdimo da Selmo Cikotić ne zarađuje nezasluženi lični dohodak na funkciji ministra seksualnog vaspitanja, nego, jebajga, sigurnosti. Koje u Krajini odavno ni na mapi nema.
Zaboravljeni od zvaničnog Sarajeva, naši otpisani sugrađani ponovo su primorani sami da se snalaze. Ponavlja se, naime, ratni film, samo drugim sredstvima.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
