Dysonova sfera hipotetska je megastruktura izgrađena oko neke zvijezde, s ciljem iskorištavanja velikog dijela, ili cjelokupne, njezine izlazne energije.
Teorijski ju je još 1960. godine opisao pokojni teorijski fizičar i matematičar Freeman Dyson, kao ultimativni cilj bilo koje napredne civilizacije, koja želi iskoristiti što je moguće više energije svoje matične zvijezde.
Potraga za tehnopotpisom
Iako je koncept Dysonove sfere istraživan u znanstvenoj fantastici, izgradnja čvrste strukture oko zvijezde, kako je često prikazano, smatra se nemogućom. Umjesto toga, vjerovatnije je da bi to bila skupina objekata koji orbitiraju oko zvijezde, poput velikog niza međusobno povezanih satelita.
U svakom bi slučaju takva megastruktura imala određene karakteristike. Znanstvenici pretpostavljaju da bi ona značajno zatamnila sjaj zvijezde, gledano izvana, a njezin bi tehnološki "potpis" bio vidljiv i u infracrvenom spektru. Naime, takva bi se struktura morala zagrijavati i isijavati određeni višak topline.
Upravo na potonjem "tehnopotpisu" temelji se i nedavno objavljeni znanstveni rad, prihvaćen za objavu u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. U njemu tim astronoma sa švedskog sveučilišta Uppsala govori o promatranju svemira i pronalaženju tragova u različitim valnim dužinama, koji bi sugerirali da se oko neke zvijezde nalazi Dysonova sfera – zatamnjena zvijezda ili zvijezda promjenjivog sjaja, sa značajnim infracrvenim zračenjem mogla bi biti, u teoriji, kandidat za jednu takvu pojavu.
Dyson i sedam patuljaka
Znanstvenici su pretpostavili da se u već prikupljenim astronomskim podacima postoje tragovi takvih megastruktura, pa su ih odlučili potražiti. Zaronili su u podatke prikupljene astronomskim promatranjima iz projekata Gaia, Wide-Field Infrared Survey Explore (WASE) te Two Micron All Sky Survey (2MASS). Na podatke su primijenili filtere koji su izdvojili tražene karakteristike zvijezda i tako su analizirali oko 5 milijuna nebeskih tijela, piše Bug.hr.
Rezultat je sedam kandidata, koji po njihovom mišljenju zaslužuju detaljniju analizu. Svi oni su zvijezde glavnog niza i spektralnog tipa M (crveni patuljci), za koje poznati astrofizički fenomeni ne mogu objasniti veliku količinu infracrvenog zračenja. No, postojeći podaci mogu tek istaknuti kandidate za zvijezdu obavijenu Dysonovom sferom – za sve ostalo potrebno je sprovesti dodatna opažanja i analize.
Predlažu da se njihovih "sedam patuljaka" analizira spektrografski, kako bi se dobili dodatni uvidi u izvore infracrvenog zračenja. Pokaže li se da je riječ o zračenju jedinstvenog crnog tijela, to bi mogao biti dodatni dokaz u prilog hipotezi da se tamo zaista nalazi napredna civilizacija, sposobna izgraditi djelomičnu Dysonovu sferu.
