Brojne piramide, uključujući one najpoznatije kod Kaira, smještene su u dijelu pustinje oko Gize. Istraživače je često zbunjivalo zašto su građene relativno daleko od Nila, a koji je mogao poslužiti kao glavni put za transport kamenih blokova potrebnih za gradnju.
Kako pokazuju nova saznanja, razlog je jednostavan: uz pojas na kojem se nalaze postojao je rukavac velike rijeke koji je u međuvremenu nestao u pustinjskom pijesku. Time nije samo razjašnjena neobična lokacija piramida, nego je bačeno i nešto više svjetla na način gradnje prije više od 4.500 godina.
Uz rub negostoljubive Zapadnoegipatske pustinje, dijelu Sahare, smjestilo se više od trideset piramida, uključujući veliku Keopsovu, najpoznatiju i jedinu preživjelu od sedam antičkih svjetskih čuda. Od ranije je pak poznato to da je Nil mijenjao svoje korito i u prošlosti bio čak veći nego što je danas s rukavcima koji više ne postoje.
U studiji, objavljenoj u Natureovoj publikaciji Communications Earth & Environment, predstavljeni su rezultati promatranja satelitskih snimaka u potrazi za mogućom lokacijom rukavca Nila koji je tekao uz 'Polje piramida'. Nakon što je nađen obećavajući 'kandidat', nastavljena su istraživanja na terenu, od geofizičkih promatranja do skupljanja uzoraka sedimenta. Na taj način prikupili su, tvrde, dokaze o nekadašnjem postojanju drevnog rukavca dugog 64 kilometra koji je u međuvremenu nestao. Čak su predložili ime za izgubljenu rijeku - Ahramat - što na arapskom znači 'piramida'.
'Dužina tog rukavca bila je velika, ali isto tako i širina. Vjerovatno je taj dio rijeke bio širok najmanje 500 metara, što je današnja širina Nila', svojedobno je za portal IFLScience izjavio voditelj istraživanja, dr. Eman Ghoneim sa univerziteta North Carolina Wilmington, koji je prošle godine svoju studiju predstavio na 13. Međunarodnom egiptološkom kongresu.
Vodeni tok Ahramata pružao se uz veći broj piramida koje datiraju od Starog kraljevstva do Drugog međurazdoblja, pokrivajući vrijeme između treće i trinaeste dinastije.
U stoljećima nakon gradnje piramida, otprilike prije 4.200 godina, ovaj je rukavac počeo nestajati. Duga suša i vjetrom naneseni pijesak 'utopili' su vodu u pustinju. Zbog nestanka tog i drugih rukavaca nestajali su i pojedini drevni egipatski gradovi, čija je lokacija danas potpuna zagonetka za istraživače.
Ovakva rijeka vjerovatno je bila neprocjenjivo vrijedan alat kao pomoć u gradnji piramida. Umjesto povlačenja goleme količine kamenja preko pijeska, vodeni tokovi omogućavali su lakši transport materijala i radnika jer su se rukavci provlačili Egiptom poput krvožilnog sistema. Inače je malo vjerovatno da bi baš na tom području podigli toliko velik broj piramida.
