Zlatko Lagumdžija odgovorio je predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću. Bivši predsjednik SDP-a osvrnuo se na posljednje obraćanje Izetbegovića u 2020. godinu u kojem ga je prozvao.
Lagumdžijin status prenijet ćemo u cijelosti:
Koliko god ja pokušavao da se izmaknem iz svakodnevnih političkih dešavanja čini se da mnogo nedostajem, iz ko zna kojih razloga, pojedincima sa aktuelne političke scene kojima treba krivac za sve njihove neuspjehe. Tako je Izetbegović u svom poslednjem obraćanju javnosti u 2020 godini, na samom kraju, kada je izgledalo da je ispričao sve što mu je to jutro palo na pamet, ničim izazvan, odlučio je da se poimenice obračuna sa mnom izričući optužbe koje su mu ponovo trebale poslužiti za skretanje pažnje sa njegovih grandioznih promašaja.
Prvo je na pitanje novinara da li smatra da bi bilo dobro ukoliko bi, umjesto njega i njegovih koalicionih partnera, o važnim državnim pitanjima odlučivali mladi i energični ljudi, čovjek hladno odgovorio: „Nije, vjerujte. Poruka gradjanima, neka se ne igraju s tim... Nije to za mlade ljude. Svuda u svijetu iskusni ljudi od 60 ili 70 godina rade takve stvari“. U par rečenica se, bez navođenja imena, obračunao sa Konakovićem, za kojeg je sada počeo da vezuje seriju propalih firmi, klubova, sportskih saveza, vlada... iako se sve to dešavalo kada je Konaković bio glavna SDA uzdanica.
Potom je, koristeći propagandno smeće koje godinama protiv mene proizvodi njegova kuhinja, odlučio da opere svoje grijehe preko mojih leđa sa porukom: „...u to vrijeme mladom Lagumdžiji koji je prihvatio Zakon o prebivalištu, pa sada vidimo kakvu katastrofu imamo“.
Treći Izetbegovićev primjer „mladih grešnika“ je bio neimenovani „...u to vrijeme mladi lider koji je odbio aprilski paket i tako oborio nešto što je trebalo prije svega Bošnjacima“. Taj „u to vrijeme mladi lider“, Silajdžić, koji je danas prešao „Izetbegovićevu granicu godina iskusnih ljudi koji to rade u svijetu“, tada je imao godina koliko Izetbegović ima danas.
Krenimo redom. Zakon o prebivalištu usvojen je u Parlamentarnoj skupštini 2015 godine nakon što je Izetbegović bez problematiziranja tog zakona napravio vlast sa HDZ, SDS, PDP i DF. Pošto se Izetbegoviću jako dopalo da koristi Zakon o prebivalištu kao optužbu na moj račun, sa ciljem bijega od odgovornosti za vlastite greške kao i blato u koje nas je doveo sa svojom strankom, ovde ću iznijeti nekoliko činjenica.
Prvo, riječ je o laži kojom pokušava da sakrije tragove nedjela svoje partije.
Zakon o prebivalištu je pripremilo Vijeće Mistara i nadležna ministarstva 2010 i 2011 godine, u čijem radu su učestvovali kao kreatori te politike ministri i zamjenici iz SDA. To je bilo vrijeme kada je SDP bio opozicija. Podsjećanja radi, decembra 2010 godine smo dobili bezvizni režim za Šengenske zemlje EU, na bazi obećanja tadašnje vlasti o usvajanju zakona o prebivalištu i o biometrijskim pasošima, a u skladu sa zahtjevima EU. Tokom 2012 i 2013 smo bili pred izborom da li da u Parlamentu prihvatimo pripremljeni zakon ili da ostanemo bez bezviznog režima koji nam je odobren „na riječ“ da ćemo ispuniti preuzete obaveze. Vladajuća koalicija, u kojoj je tada bio i SDP, 2013 je ranije pripremljene zakone izglasala u Predstavničkom Domu. Time zakon NIJE bio usvojen jer nije prošao svu potrebnu proceduru usvajanja u oba Parlamentarna doma.
Bezvizni režim je tada ostao na snazi i zemlju nismo pretvorili u geto za ljude bez Hrvatskog i Srbijanskog pasoša kao što nam danas, sa Izetbegovićevom državnom četvorkom (SDA, HDZ, SNSD i DF) na vlasti, prijeti opasnost da postanemo geto za strane migrante i nevakcinisane gradjane.
Aprila 2015 godine, kada su SDA i DF formirali vlast sa HDZ, SDS i PDP, nisu to uslovili sa navedenim zakonom jer su odlično znali da je u pitanju evropska agenda i ostanak bezviznog režima. Tako je Zakon konačno usvojen 15. jula 2015 u Domu Naroda većinom Hrvatskih i Srpskih delegata sa kojima su SDA i DF formirali vlast. Svako ko je iole dobro informisan zna da tada ni SDP ni ja više nismo bili dio vlasti. Ovo ne pišem da bi Izetbegoviću nešto postalo jasnije, već zato što ne želim da u besprizornu SDA propagandnu mašinu upadnu nedovoljno informisani ljudi.
Drugo, zašto ovo Izetbegović i SDA rade?
Iako je lista razloga dugačka, ovde ću iznijeti samo par njih. Prije svega, Zakon o prebivalištu i moja uloga u tome treba Izetbegoviću i SDA radi amnestiranja lidera SDA od katastrofalne politike, počevši od Dejtona do danas. To se prije svega odnosi na politiku povratka u etnički očišćena područja Bosne i Hercegovine a posebno u Srebrenici kao mjestu posljednjeg genocida u Evropi.
SDA ne želi da se danas sjetimo da u Dejtonu za Srebrenicu nije tražen poseban status (kao što je distrikt Brčko). SDA ne želi da im ponovo postavljamo pitanje ko je i zašto je tada odbio prijedlog medjunarodne zajednice da se zabrani SDS.
Izmedju ostalog, i ovo su razlozi zašto Izetbegović želi da se danas priča o zakonu o prebivalištu, po kojem se svako može prijaviti u mjesto gdje ima imovinu ili ugovor o stanovanju sa vlasnikom, a neće da ih pitamo gdje su nestali silni milioni za povratak kojima SDA suvereno upravlja 25 godina.
SDA želi da se zaborave ponude o „zamjeni“ Srebrenice za Vogošću. SDA želi da se zaboravi na njihove usvojene i provedene zakone po kojim se povratnicima ne dozvoljava da se liječe u Sarajevskom i Tuzlanskom kantonu. Stvarane su okolnosti da se ljudi ne stimulišu za povratak jer je SDA htijela da pravi svoju glasačku mašinu za osvajanje „crvenih tvrdjava“.
Zato SDA-u danas treba i slamka spasa kao što je izmišljeni krivac i tema zvana Zakon o prebivalištu iz 2015 na evropskoj agendi.
Ovakve podvale su potrebne da bi se zaboravilo da su nas uvalili u stanje u kojem se zemlja nalazi, kako bi se povjerovalo u nebuloze o „uspjesima“ sa kojima se hvali ova vlast.
U novogodišnjem obraćanju mogli smo čuti i da nas je Izetbegović, sa svojom vladajućom državnom četvorkom, stavio na „NATO put“ dok je ekonomija cvjetala, a onda nam je stigla korona koja je u crno zavila razvijene zemlje. Mi smo se, po Izetbegoviću, dobro držali. U „Federaciji je odbranjena ekonomija dok je evropa i amerika otpuštala radnike“. Naši „klinički centri se nose dobro, a korona je dobro u odnosu na druge“. Izetbegović priznaje da imamo najlošije Vijeće Ministara u zadnjih 25 godina, ali sada je naš Kolumbo konačno otkrio da je to zato što je „blokada bila dio plana SNSD-a i HDZ-a koji blokira vlast u Federaciji već dvije godine“.
Istina je da NATO put postoji u mjeri u kojoj NATO uspjeva da ga štiti od vladajuće državne četvorke; a ekonomija opstaje zahvaljujući kreativnosti i izdržljivosti ljudi u privatnom sektoru i uprkos promašenim i nepostojećim ekonomskim politikama. Tvrdnja da je „korona dobro u odnosu na druge“ može se pravdati životom naših lidera u „paralenom svijetu“ dalekom od svakodnevnice gradjana Bosne i Hercegovine.
Worldmeters.info , prvog dana 2021 godine, na listi 218 država i teritorija, Bosnu i Hercegovinu, po najegzaktnijem podatku, broju od 1.249 mrtvih na milion stanovnika, stavlja na zastrašujuće mjesto broj 4 u svijetu. Inače sveukupan planetarni prosjek broja mrtvih na milion stanovnika je 235, tako da je više nego očigledno koliko je kod nas „ korona dobro u odnosu na druge“. Novogodišnji obračun sa „u to vrijeme mladim liderima koji ne znaju“, je još jedna jeftina podvala i pokriće za dosadašnje propale politike vladajuće državne četvorke (SDA, DF, SNDS, HDZ) koju je Izetbegović sa svojim saučesnicima formirao i obznanio prije godinu dana.
Vijeće Ministara kakvo sada imamo, kao i blokade Federalne Vlade, su direktna posljedica tadašnjeg pogubnog dogovora vladajuće državne četvorke u skladu sa Dodikovim i Čovićevim zahtjevom.
Korektnosti radi moram ovom prilikom priznati da postoji jedna dobra izjava u novogodišnjem Izetbegovićevom obraćanju:
„Prije ili kasnije BiH građani će shvatiti jednostavnu istinu – jednakost i pravdu, prosperitet i bolji život im ne mogu garantovati entiteti, kantoni i nacionalni lideri – uključujući i mene. To je prevazidjen model, relikt rata, baziran na strahovima od dominacije. Samo puna vladavina zakona garantuje sve pobrojano.“
Znam da čovjek nije tako mislio, ali to je svojevstan poziv za okupljanje i motiviranje mladosti i mudrosti kojima politika nije cilj, nego sredstvo za promjene - za pokretanje ka prosperitetu, poslu i pravdi.
