Lenjin je još davno govorio da historiji ponekad treba da je neko malo gurne. Ova misao Vladimira Iljiča prije deset godina animirala je stručnjake i entuzijaste da poguraju historiju. Naše zemlje.
Priču ne započinjemo Kulinom banom koji je, znano je, živio u 12/13. vijeku i koji je šetejući tako jednog lijepog dana, otkrio rudna bogatstva Bosankog Kraljevstva. O njemu se manje-više sve zna.
Priču započinjemo starobosanskim gradom Dubrovnikom, koji se nalazi pored Ilijaša. Prvi pisani trag datira iz 11. juna 1404. godine i koga zanima, naći će ga u dubrovačkim arhivima.
Stručnjaci iz ove oblasti već deset godina intenzivno rade na otkrivanju, istraživanju, prezentiranju i zaštiti starobosanskog grada Dubrovnika sa svim njegovim vrijednostima.
“Pokušavamo otkriti njegovu stvarnu ulogu i značaj u srednovjekovnoj Bosni. Priča o Dubrovniku, neću reći legenda, jer je to vrlo osnovana teza da su ga osnovali dubrovački trgovci kad im je Kulin ban dao u eksploataciju srednjobosanske rudnike. On je jedini grad koji se pominje u vrijeme Kulina bana, a znamo da je to najstarije doba srednjovjekovne Bosne. On je bio regionalni centar, dakle glavni grad regije kojoj je pripadalo područje sadašnjjih općina Vogošća, Ilijaš, Breza, Vareš i do 1395. godine i Olovo. Dakle, povelika regija vezana za rudarstvo, tako da je ona priča o rudarstvu vrlo osnovana”, kazat će prof. Perica Mijatović, predsjednik Fondacije Starobosanski grad Dubrovnik, za Raport.
Dragulj bosanske prošlosti
Historiografija mu nije poklanjala posebnu pažnju i sve je ostajalo na površnim istraživanjima. Koliko je pomenuta fondacija otkrila o ovom dragulju bosanske prošlosti?
“Za ovih deset godina utvrdili smo da je on infrastrukturno sklopljen od četiri urbanizirane jedinice. Na vrhu uzvišenja, na 880 metara nadmorske visine, nalazi se tvrđava sa četiri kule i dvorom. Ispod nje je bedemima opasano naselje za elitu. Tu su stanovali bogati trgovci, administrativni radnici, osoblje i vojno rukovodstvo, a ispod donjeg grada je trgovačko naselje koje se zvalo Varoš”, govori nam naš sagovornik.
Priča da je to najsavremeniji tip srednjovjekovnog naselja i podrazumijeva svakodnevnu trgovinu. Da bi se trgovalo svaki dan, to podrazumijeva velike količine atraktivne robe, koja je bila najviše iz uvoza, ali je bilo i domaće proizvodnje. Moralo je biti vrlo razvijeno zanatstvo jer da bis prodavalo svaki dan, morale su biti velike količine robe.
“U vrijeme kad je Bosna bila ekonomski najrazvijenija, u vrijeme kralja Tvrtka i njegovih nasljednika, pripadao je vlastelinskom rodu Birković Radojević koji su bili na pozicijama vrlo bliskim kraljevima. Vršili su dužnosti velikog kneza bosanskog i dvorskog kneza. U administrativnom smislu, upravljanje dvorom znači upravljanje državom. Zabilježeni su podaci da su sudjelovali u diplomatskim misijama kad su bili bitni državni pregovori u pitanju. Ostavili su nekropolu stećaka koja je vrednovana kao naš najljepši spomenik srednjeg vijeka cijeneći umjetnički domet ili likovne karakteistike. Ocjenu je dao stručnjak Đoko Mazalić. Na toj nekropoli ima jedan stećak na kojem je natpis i koji govori da je tu sahranjen knez Batić, milosti Božijom i slavnoga gospodina kralja Tvrtka, knez bosanski. Bio je to knez Batić Mirković, identificiran kroz diplomatski materijal, analogijama i utvrđeno je da je potpisao šest kraljevskih povelja. Pored tog teksta, ima još šest izvornih dokumenata koji govore o njegovoj aktivnosti i statusu, a njegov otac Mirko Radojević također je tu sahranjen.
Ispod njegovog stećka je arheološkim iskopavanjem pronađen plašt od teške svile i brokata izvezen zlatovezom s lavovima. On je konzerviran i nalazi se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u istoj prostoriji sa Sarajevskom hagadom. Tu su i dvije originalne kraljevske povelje koje je potpisao upravo dvorski knez kralja Tvrtka I Mirko Radojević. Dakle, on je najjači pravnik u državi tog vremena”, objašnjava Mijatović.
Pažnja se okreće prema Dubrovniku
S obzirom na to da se ovaj fascinantni grad polako, mišijim koracima otkriva, dojam je da interes države i nije bogzna šta.
“Našim intenzivnim radom i laganim pritiskom prema svima koji se bave zaštitom spomenika prezentiranjem ovih argumenata, postižemo da se pažnja i stručnih institucija okreće prema Dubrovniku. Sporadične podrške daju federalna i kantonalna ministarstva i upravo je sad u toku pribavljanje saglasnosti da se krene s konzervacijom još jedne kule. Mi smo konzervirali jednu i jedan zid, slijedi još jedna kula te objekti oko nje i onda će Dubrovnik dobiti konture koje govore da je tu bila velika srednjovjekovna građevina”, kaže sagovornik Raporta i dodaje da sve to traje, za deset godina intenzivnog rada postigli su tek obnovu tri objekta, te “ako budemo ovom dinamikom išli, za naših života neće se obnoviti Dubrovnik, a ima potrebe, jer je to spomenik od značaja za BiH”.
Spomenik se nalazi u Kantonu Sarajevo I trenutno nema atraktivniji lokalitet a da je vezan za srednji vijek.
“Kad dolaze turisti da gledaju UNESCO-ove spomenike, najbliži stećci su upravo ovi. Zato što su i najljepši, njih treba predstaviti. Dubrovnik se nalazi svega 15 km zračne linije sjeverno od Sarajeva. Ne treba ni sat do njega”, kaže Mijatović.
Danas je i jubilarna, 10. manifestacija posvećena Međunarodnom danu spomenika i Starobosanskom gradu Dubrovniku u istoimenom gradu i na nekropoli stećaka Kopošići.
“Manifestacija je deseta, organiziramo je svake godine. Obično prezentiramo šta je novo urađeno kad su u pitanju obnova i revitalizacija prostora. Dolaze nam istaknuti kulturni radnici, ovaj put je tema Viteštvo u srednjovjekovnoj Bosni. Doći će nam i vitezovi iz drugih gradova. Imamo i prezentaciju projekta Evropski horizonti u koji smo ušli zahvaljujući Prirodno-matematičkom fakultetu i Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta. U sklopu programa bit će predstavljen i virtuelni centar koji je unazad pet godina uradio profesor američkog univerziteta Zlatan Filiopvić, koji je s nama u ovom projektu”, reći će Mijatović za Raport.
“Starobosanski Dubrovnik, i sve što se oko njega dešavalo u proteklih desetak godina, za mene je najkonkretniji dokaz da u ovoj našoj zemlji,u kojoj se često učini da je sve okrenuto naglavačke, ipak postoje priče koje bude nadu da nam može biti bolje”, reći će članica iste fondacije Edina Kamenica za Raport.
Dodaje da je sam činjenica da je sve oko Dubrovnika krenulo od pojedinaca, lokalnih entuzijasta,koji su uspjeli zainteresirati, pa i natjerati brojne institucije u društvu da Dubrovnik stave u centar svoga interesovanja, već je vrijedno pomena.
Da nije bilo malog čovjeka...
“Dakle, da nije bilo tog tzv. malog čovjeka, danas ne bi bili obnovljeni kula i dio zida, ne bi bio pronađen plašt koji je sada jedan od najpoznatijih eksponata u Zemaljskom muzeju, ne bi stećci na Kopošićima doživjeli ovovremenu stručnu valorizaciju, ne bi ušli u evropski projekat istraživanja o uticaju klimatskih promjena n a kamene spomenike,ne bi se znalo kao što se danas zna za taj lokalitet, ne bi na njega hrlili turisti, a što se sada dešava, ne bi u Ilijašu bili organizirani brojni zapaženi skupovi posvećeni bh. kulturnom naslijeđu... I da ovdje stanem, dodavši samo ono najbitnije... Ovaj projekat je mene povezao sa desetinama divnih ljudi, koji su obogatili moj život”, zaključila je Kamenica za Raport.
S arheološkog, odnosno kulturno-historijskog aspekta, vrijednost starog Dubrovnika objasnio je profesor arheologije Edin Bujak s Filozofskog fakulteta u Sarajevu za Raport.
“Kao i svaki drugi srednjovjekovni grad, on je izuzetno značajan i interesantan. Nalazio se u užem jezgru srednjovjekovne bosanske države. Iz histrorijskih izvora znamo da su njim vjerovatno upravljali neki od najznačajnijih velikaša srednjovjekovne Bosne iz roda Batić Mirković, što mu daje veći značaj”, priča Bujak.
To je, dodaje, prilično veliki srednjovjekovni grad sa svim dijelovima.
“Dakle, s gornjim i donjim gradom, podgrađem, Varoši, odnosno čitav urbanistički kompleks, koji, kao i većina srednjovjekovnih bosanskih gradova, nažalost, nije bio dovoljno poznat, nije dovoljno istražen, tek od 2017. počeli smo arheološka istraživanja i polako se dijelovi grada vraćaju u život”, kaže Bujak.
Poznat je, dodaje, iz historijskih izvora.
Znatno stariji korijeni
“Prvi historijski izvori potiču s početka 15. vijeka. Ono što arheološka istraživanja govore jeste da je on sigurno imao i znatno starije korijene. Koliko će biti želje vlasti da podrže istraživanja, to je sad drugi znak pitanja. Oko tog grada okupljena je zaista jedna skupina entuzijasta koji se bore za njega, prvenstveno Fondacija Starobosanski grad Dubrovnik kod Ilijaša i, naravno, Općina Ilijaš kojoj je stalo da sve to vrati u život”, kaže profesor, koji sa studentima vrijedno provodi vrijeme istražujući iskopine.
Ističe da će današnja manifestacija, pored Dubrovnika, biti održana i na nekropoli stećaka u Kopošićima, gdje su sahranjeni velikaši koji su upravljali gradom, veliki kneževi bosanki – Mirko Radojević, Batić Mirković.
“I tu smo 2015. Također proveli arheološka istraživanja. Tu smo u jednom od grobova pronačli brokatni plašt koji je pripadao jednom od njih”, zaključio je Bujak za Raport.
Manifestaciji prisustvuju i članovi Udruge Društvo prijatelja dubrovačkih starina koji su nedavno dobili UNESCO-ovu nagradu Europa Nostra za 70 godina brige o baštini, a Dubrovčani i jesu osnovali naš Dubrovnik za vrijeme Kulina bana.
