Na pola tekuće godine posjetili smo Kamerni teatar 55. Na čelu ove institucije kulture od značaja nalazi se Senad Alihodžić, koji je karijeru gradio kao glumac. Nećemo nabrajati sve predstave i filmove u kojima je glumio, ali jedno je sigurno – film “Sjaj u očima” u režiji Srđana Karanovića, koji je bio izabran u zvaničnu selekciju Venecija Film Festivala, te predstave "Četvrta sestra", u režiji Dine Mustafića, “Bolest porodice M.” u režiji Selme Spahić, prema direktorovom priznanju, ostavili su na njega dubok trag.
Taj teatar koji ima 66 godina i 316 premijerno izvedenih predstava iza sebe provodi projekt namijenjen slijepim i slabovidnim osobama, populaciji koja je u našoj zemlji gurnuta na margine do krajnjih granica.
"U Kamernom provodimo projekat koji se zove ‘Pozorište bez prepreka’. Težimo da budemo inkluzivni, da omogućimo osobama koje imaju poteškoće, u ovom slučaju slijepe i slabovidne osobe, da nemaju prepreka", kazat će Senad Alihodžić za Raport.
Kako projekt funkcionira?
Slabovidne i slijepe osobe nam se najave da dolaze na predstavu. Glumci (koji ne igraju u predstavi) sjede u kabini i pokušavaju na mikrofonu što više riječima vizuelizirati šta se to dešava na sceni. Slabovidne osobe preko slušalica dobijaju informacije o scenografiji, kako su likovi obučeni, šta se dešava na sceni, recimo, koliko godina ima određeni lik, kako izgleda, odnosno šta sve čini jedan lik, da im se koliko-toliko približi kako to izgleda.
Kakve su reakcije?
Reakcije su divne. To je pozitivan korak, ali pokušavamo da i taj segment unaprijedimo. Također, imamo i pametne naočale s titlovima. Ali imamo jedan problem kada je u pitanju lift za osobe s invaliditetom. Kamerni teatar 55 je smješten na drugom spratu, u zgradi Napretkove palače, koja je nacionalni spomenik i nismo trenutno u mogućnosti zakonski realizirati lift za osobe s invaliditetom i naše penzionere. Nadamo se da ćemo u narednim godinama pronaći zakonsko rješenje te riješiti i ovo pitanje. Želimo da omogućimo svakoj osobi da uživa u predstavama. Za sve ove nabrojane projekte potrebno je i obezbijediti sredstva koja nisu mala.
Pariramo teatrima iz regiona
Kad smo već kod finansija, koliko nivoi vlasti pomažu teatru/ima? Kantonalni ministar kulture i sporta Kenan Magoda pokrenuo je neke načine sufinansiranja određenih institucija kulture i to je rijedak iskorak vlasti napravljen u ovom segmentu.
Ne samo Kamerni, sva pozorišta pokašavaju iskoristiti momentum koji su dali ministar Kenan Magoda, tj. Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. Otkad sam ovdje, a to je godinu i dva mjeseca, puno više sredstava uloženo je u infrastrukturu i od ove godine zarada od ulaznica se tretira kao vlastiti prihod. To nam omogućava da ulažemo više u produkciju, da ulažemo u infrastrukturu, da proizvodimo visokokvalitetne predstave, da možemo za početak parirati teatrima iz regiona, a onda dugoročno i ostatku svijeta. Pomak je veliki i to se ne vidi samo u Kamernom već i u ostalim institucijama kulture u Kantonu.
Doveli ste Paola Magellija…
"Gospodin Paolo Magelli je svjetsko ime. Nismo imali prije priliku s njim sarađivati, ali evo čim se, da kažem, kesa odriješi, i to je postalo moguće.
A šta je sa publikom….
Nikad više publike nismo imali u teatrima. Naravno na to utječe kvaliteta predstava koje radimo, ali radimo puno i na promociji svih naših sadržaja za koja su potrebna sredstva. Trenutno se osjeti da je pozorište došlo do tačke na kojoj je davno trebalo biti. Ali, hajde da se ne osvrćemo, da pričamo šta je bilo, želim da razmišljam pozitivno, jer je ova godina, što se tiče svih pozorišta, napredna, mene zanima samo napredak. Prema izvještaju u posljednjih šest mjeseci ove godine, u Kamernom teatru 55 imamo mnogo više publike nego prošle u ovo vrijeme, a zaradili smo na kartama u ovih pola godine više nego za čitavu prošlu.
I festival RUTA se vinuo, sve je više premijera.
Festival RUTA je uznapredovao, imamo mnogo više publike u Sarajevu. Također gostujemo u okviru RUTA festivala i u pet eminentnih teatara iz regije. Imamo puno više premijera nego prije dvije i više godina, pokrenuli smo i Dramski studio 55 za srednjoškolce, tako da radimo punom parom. Ove godine ćemo realizirati oko 25 gostovanja u BiH i regiji, za razliku od prošle godine, kada ih je bilo 10-ak.
Uveli ste na RUTA festivalu, da tako kažem, razgovore publike s glumcima, kako je to primljeno kod publike?
Ove godine uveli smo razgovore s publikom poslije predstava, što generalno svi festivali prakticiraju. Probali smo opušteni koncept, gdje se čuje muzika u pozadini, ljudi tiho pričaju, ulaze, izlaze. Želimo, da se publika osjeća dobrodošlom te da se ne libi postavljati pitanja. Ovaj koncept ćemo i dalje koristiti, ne samo na RUTA festivalu nego i za festival Dani Jurislava Korenića krajem novembra.
Otvoren je poziv poziv za Dane Jurislava Korenića, kako teku prijave, jeste li zadovoljni?
Za 15 dana dobili smo puno prijava, imamo još toliko dana do zatvaranja. Selektorica će izabrati pet predstava, u zavisnosti od finansija, možda i više.
Kakav je direktor glumac kao kritičar?
Ja jesam glumac, ali kao što i publika želi da gleda dobre, kvalitetne predstave tako i ja želim.
Kvalitet se definitivno osjeti.
Mi u Kamernom realiziramo četiri premijere godišnje i fokus nam je uvijek na kvaliteti. Produkcija treba da uradi sve da postavi sami proces na zdrave temelje. Sve je bitno: odabir teksta, redatelja, glumaca, ostatak autorske ekipe, ulaganje u kostim i scenografiju…. Sve ovo uvjetuju i sredstva. Ukratko, što kvalitetnije uradite pretprodukciju, veća je mogućnost da će predstava biti kvalitetnija. Mislim da je to vodilja i direktorima ostalih pozorišta: Maji Salkić, Dini Mustafiću i Ismiru Fazliću. Svima nama je u interesu da produciramo kvalitetan sadržaj te da se publika u našim ustanovama osjeća lijepo.
Šta nas očekuje u nastavku godine?
Premijera predstave Dramskog studija 55 koja će biti održana 30. juna. Potom dvije nove premijere u novembru te decembru, festival Dani Jurislava Korenića i, naravno, svaki mjesec repriziranje predstava na repertoaru Kamernog teatra 55. S posebnim akcentom na nove dvije predstave “Malograđanska svadba” i “Potpuni stranci”.
Šta imaju da vide i saznaju oni koji je nisu gledali “Potpune strance”?
Vidjet će sedam duhovitih glumaca koji dišu kao jedno, humor pun ironije i sarkazma. Za premijeru i reprizna igranja tražila se karta više i već sada mislim da možemo reći da će ova predstava, zbog zainteresiranosti publike, biti dugo godina na repertoaru. Nadam se. Divna predstava, komedija, koja se bavi pitanjem odnosa u braku, u prijateljstvu, odnosu roditelji-djeca…
Svako se može naći…
Može se svako naći, jer nas se tiče. Imamo i predstavu 'Malograđanska svadba'. Tema malograđanštine je uvijek aktuelna. Malograđanština jeste problem Sarajeva i nije nužno da je malograđanin neko ko iz male sredine dolazi u veliku. Malograđanin je neko ko ne radi na sebi, traži krivicu u drugom, ko devalvira nečiji rad da bi sebe uzdigao, kao što i pretjerano valorizira nečiji rad da bi našao korist od toga. To je bitna tema.
Bavimo se uzrocima femicida
I predstava koja je prilično intrigantna dolazi na Vaše daske i govori o femicidu.
Želimo da se bavimo temom femicida ne kao posljedicom, već da se bavimo uzrocima. I to ćemo istraživati. Posljedice znamo. To je nešto što pročitamo u novinama. Uzroci nas zanimaju. I na kraju godine se bavimo temom psihoterapijom, koliko je ona zapravo bitna, za sve nas. U ovoj duodrami ‘Duet za jednog’ poznatoj umjetnici je dijagnosticirana multipla skleroza, te odlazi kod psihoterapeuta. Pratimo šest seansi u kojima psihoterapeut pokušava da joj spasi život. Poruka je da je ok otići kod psihoterapeuta, da ne znači da smo ludi ako tražimo stručnu pomoć.
Da li umjetnost može pomoći da ljudi ozdrave, budu bolji?
Naravno. Vjerujem da je društvo zdravije ukoliko mi u kulturi radimo predstave koje su bitne i aktuelne. Teatar treba da podstiče ljude na to da se kritički počnu osvrtati na okolinu, ali prvenstveno na sebe.
Političari hipnotiziraju mase, vi individualce.
Mi se bavimo se individuama, svakom pojedinačnom osobom koja dođe. Nemamo toliki utjecaj na masu, ali možemo imati na pojedince. Ali ako privučemo više ljudi u teatar, zajedno sa kvalitetom sadržaja, možda za pet - deset godina budemo mogli utjecati na masu, te da ćemo osjetiti u društvu ono što smo počeli ove godine.
Šta Vama znači gluma?
Meni je gluma konstantan rad na sebi, jedna avantura, proces otkrivanja nekih novih stvari o sebi. Nekad neke stvari koje spoznam o sebi tokom procesa nisu nimalo ugodne za mene lično, ali i to je proces samospoznaje.
