Bertrand Russell nas podsjeća da se povlačenje u sebe može lako pretvoriti u tugu i dosadu. Fokusiranje isključivo na vlastite probleme, pogreške, prazninu i strahove može nas udaljiti od entuzijazma za životom. Međutim, kada svoju pažnju preusmjerimo na vanjske aspekte, poput sticanja znanja, druženja s drugim ljudima, hobija ili posla, život postaje bogatiji i ispunjeniji.
Russell, engleski filozof, matematičar, logičar, historičar i društveni reformator, jedan od najsvestranijih naučnika 20. stoljeća, ističe važnost pronalaženja ravnoteže između introspekcije i angažmana u vanjskom svijetu. Treba nam vrijeme da se posvetimo sebi i da se povežemo s okolinom. Bitno je da razmišljamo o svojim problemima samo onda kada je to produktivno, a ostatak vremena usmjerimo na aktivnosti koje nas ispunjavaju i čine sretnima. Kultiviranje uređenog uma, kako predlaže Russell, omogućava nam da budemo prisutni u sadašnjem trenutku i racionalno razmišljamo o svojim mislima i osjećajima.
Potrebno je aktivno raditi na svojoj sreći, što zahtijeva predanost i napore. Sposobnost da budemo sretni nije pasivna, već zahtijeva kontinuirani trud i posvećenost. U procesu ostvarivanja sreće, napor i prihvaćanje igraju ključnu ulogu. Napor podrazumijeva usmjeravanje energije prema ostvarivanju ciljeva, uz predanost i upornost.
S druge strane, prihvatanje je sposobnost suočavanja s neizbježnim situacijama i prihvatanja stvari koje ne možemo promijeniti. Russell nas podsjeća da život donosi teške odluke i izazove. Ponekad moramo preći mostove, a ponekad ih moramo i srušiti. Sreća nije pasivno stanje, već aktivno biranje i djelovanje. Svaka odluka koju donosimo nosi sa sobom odgovornost, ali također nosi i potencijal za osobni rast i sreću.