Snimanje mozga u kombinaciji sa strojnim učenjem može otkriti podtipove depresije i anksioznosti.
Naime, istraživači Stanford Medicine razvrstali su depresiju u šest bioloških podtipova, odnosno "biotipova". Uz to, oni su uz pomoć tehnologije identificirali i tretmane koji će dati najbolje rezultate u liječenju svakog od njih.
Analiza klastera
Stručnjaci sa Stanforda pokrenuli su novo područje psihijatrije i bihevioralnih znanosti zvano precizna psihijatrija, a razlog je očit: skoro svaka treća depresija otporna je na liječenje lijekovima i psihoterapijom. Lijekovi i terapije se propisuju metodom pokušaja i pogrešaka pa mogu proći mjeseci ili godine da se dođe do onoga koji djeluje, ako se to ikada dogodi. A dugotrajni jalovi pokušaji često samo pogoršavaju simptome.
Kako bi bolje razumjeli biologiju koja leži u pozadini depresije i tjeskobe, istraživači su uz pomoć funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) izmjerili aktivnosti mozga stotina ljudi koji pate od depresije i uzimaju jedan od tri često korištena antidepresiva ili posjećuju bihevioralnu terapiju. Skenirali su mozgove u mirovanju, izmjerili kognitivnu i emocionalnu funkcionalnost i potom analizom klastera za grupiranje slika mozga identificirali šest različitih obrazaca aktivnosti.
Personalizirani pristup
Pacijenti s podtipom koji karakterizira pretjerana aktivnost u kognitivnim regijama mozga najbolje su reagirali na antidepresiv venlafaksin. Onima čiji su mozgovi u mirovanju pokazivali višu razinu aktivnosti najviše je pomogla bihevioralna terapija razgovorom. A oni s nižom razinom aktivnosti u mirovanju u moždanom centru koji kontrolira pažnju, imali su najmanje šanse za poboljšanje terapijom razgovorom.
Ovo je prvi put da je neko pokazao kako se depresija može objasniti različitim poremećajima u funkcioniranju mozga.
U biti, to je demonstracija personaliziranog medicinskog pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na objektivnim mjerama funkcije mozga, komentirali su istraživači nalaze, objavljene u časopisu Nature Medicine.
