Kad se Mark Rutte preseli u svoj ured u NATO-u, neće imati puno vremena da uživa.
Kampanja nizozemskog premijera na odlasku za mjesto glavnog tajnika završila je u četvrtak kada je osigurao potporu sva 32 saveznika u NATO-u (s Rumunjskom, posljednjom kandidaturom, koja je najavila svoju potporu). Sadašnji predsjednik, Jens Stoltenberg, trebao bi odstupiti do 1. oktobra.
Rutte, koji već 14 godina vodi petu najveću ekonomiju u EU-u, naširoko je hvaljen kao učinkovit graditelj konsenzusa, dok također pokazuje odlučnost u pružanju potpore Ukrajini, uključujući nedavne nizozemske napore u obučavanju ukrajinskih pilota za upravljanje lovcima F-16.
Ali čak i za iskusnog političara, sljedeće poglavlje Rutteove političke karijere neće biti šetnja po parku. Evo pet najtežih tema s kojima će se morati nositi.
Mogući povratak Donalda Trumpa
Četiri sedmice nakon što Rutte počne svoj novi posao, Amerikanci izlaze na izbore i mogli bi ponovno izabrati Donalda Trumpa, NATO skeptika.
Tokom kampanje, Trump je prijetio prekidom američke pomoći Ukrajini ako se vrati u Bijelu kuću. Ako nastavi, to bi moglo zadati ozbiljan udarac vjerodostojnosti NATO saveznika u pomaganju Ukrajini da se odbrani od Rusije, s obzirom na to da su SAD daleko najveći donator vojne pomoći Kijevu.
Trumpov ponovni izbor također će gotovo sigurno izbaciti iz kolosijeka NATO-ov plan da pripremi Ukrajinu za njeno buduće članstvo, uključujući napore da se dovrši vesternizacija ukrajinske vojske izvorno sovjetskog stila.
Zemlje NATO-a su prošle godine obećale da će "biti u poziciji uputiti poziv Ukrajini da se pridruži savezu kada se saveznici slože i kada se ispune uvjeti".
Međutim, sudeći po Trumpovoj nedavnoj karakterizaciji ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ta predanost izgleda klimavo.
Zelenskij je "možda najveći trgovac od svih političara koji je ikada živio", rekao je Trump prošli tjedan na događaju u kampanji. “Otišao je prije četiri dana sa 60 milijardi dolara [nakon potpisivanja 10-godišnjeg sigurnosnog sporazuma s predsjednikom Joeom Bidenom], a došao je kući i objavio da mu treba još 60 milijardi dolara. To nikad ne završava."
Putinov zimski napad na Ukrajinu
Čim Rutte stupi na dužnost, Ukrajina će ga zvati u pomoć jer se približava zima.
Tokom posljednjih mjeseci Rusija je pojačala udare na ukrajinske termoelektrane i brane — infrastrukturu za čiju potpunu popravku trebaju mjeseci, ako ne i godine.
Priručnik Kremlja nije nov. Tokom prve ratne zime, između 2022. i 2023., ukrajinska električna mreža bila je ozbiljno napadnuta.
Ključ, kaže šef NATO-a u odlasku Stoltenberg, leži u više sustava protuzračne odbrane koji bi mogli zaštititi dobavljače energije, kao i osoblje za održavanje koje radi na popravku oštećenih objekata.
Zemlje NATO-a također se bore za slanje - ili, u slučaju Rutteove zemlje, za izgradnju - sustava protuzračne obrane. Ali Europa ih nema toliko za poslati, napredak u SAD-u je odgođen u Kongresu, a zemlje bliske Rusiji nisu voljne odreći se svojih zračnih štitova u ovo opasno vrijeme.
Natjerati članice NATO-a da plate
NATO je ove sedmice proslavio rekordan broj saveznika koji su dostigli cilj od 2 posto BDP-a za obrambenu potrošnju — 23. Doista, Nizozemska je upravo prešla taj prag ove godine nakon godina podbacivanja.
Ali to znači da trećina saveza još uvijek ne pogađa cilj, unatoč tome što je to obećao prije 10 godina.
Južnoeuropske nacije su među najgorim 'prijestupnicima'.
U Italiji se prema procjenama za 2024. vidi lagani pad s ionako niskih 1,5 posto prošle godine. Španija će ove godine potrošiti samo 1,28 posto. Njegov susjed Portugal posvetio je 1,55 posto.
"Loša evidencija naših mediteranskih prijatelja savršeno je oružje za Trumpa", rekao je visoki diplomat iz baltičke regije kojemu je dopuštena anonimnost kako bi slobodno govorio o raspoloženju unutar NATO-a. Regija je bila snažan zagovornik oštrijeg pristupa Rusiji.
Međutim, bliže Trumpovom terenu stvari su jednako loše. Kanada, članica NATO-a od samog početka 1949. godine, izdvaja samo 1,37 posto BDP-a, bilježeći rast od 0,1 posto od početka ruskog rata protiv Ukrajine.
Pritužbe istočnog boka
Zemlje koje graniče s Rusijom nisu Rutteovi najveći obožavatelji.
Ljutili su se zbog niske nizozemske potrošnje za odbranu, a posebno im je smetalo što je glavna uloga u NATO-u uvijek pripadala zapadnim ili sjevernim Europljanima, iako su zemlje istočnog krila u savezu već četvrt stoljeća.
Estonska premijerka Kaja Kallas nije ušla u utrku za najviše mjesto u NATO-u nakon što joj je rečeno da neće dobiti potporu zemalja poput SAD-a, Francuske i Njemačke (sada je favorit za sljedeću šeficu vanjske politike EU-a). Strahovali su da će Moskva njeno imenovanje shvatiti kao eskalaciju neprijateljstava. Rumunki predsjednik Klaus Iohannis, koji se ipak natjecao za tu dužnost, dobio je samo Mađarsku, nakratko i samo iz taktičkih razloga, da ga podrži.
Zemlje istočnog krila sada će vjerovatno tražiti bolju zastupljenost na sekundarnoj razini NATO-a: mjesto zamjenika glavnog sekretara (DSG) i različita mjesta pomoćnika glavnog sekretara (ASG).
Raspodjela poslova već je neko vrijeme bolna tačka istočnih zemalja. Dok je odlazeći DSG rumunski, svih sedam ASG-a dolazi sa Zapada - dva iz SAD-a, po jedan iz Njemačke, Nizozemske, Britanije, Italije i Francuske. Još jedno radno mjesto ASG-a je upražnjeno.
Doista, jedan od Rutteovih prvih zadataka kao šefa NATO-a bio bi imenovati zamjenika, a bit će pritiska da imenuje nekoga iz istočne zemlje.
Evropski vođe koji vole Putina
Nije samo Trump taj koji će Rutte morati uvjeriti da NATO održi živim i zdravim.
Širom Evrope cvjetaju krajnje desničarske stranke NATO-skeptika i Putina.
Francuska je, na primjer, na pragu parlamentarnih izbora koji bi mogli donijeti velike dobitke za krajnje desno Nacionalno okupljanje - što je Stoltenberga prisililo da uputi rijetku molbu Parizu da "održi jak NATO" u intervjuu za POLITICO.
Rutte, naravno, predobro zna ovu priču. Na neki način, počeo je razmišljati o čelnom mjestu NATO-a kada je postalo jasno da će njegova Narodna stranka za slobodu i demokraciju desnog centra izgubiti izbore u Nizozemskoj od krajnje desne Stranke za slobodu Geerta Wildersa, što se i dogodilo.
Wilders, upitan prošle godine o njegovom viđenju ruskog čelnika Vladimira Putina, rekao je za rusku propagandu za RT: "Plješćem mu kao što plješćem gospodinu Trumpu što su lideri, koji stoje tamo u ime ruskog i američkog naroda."
Jedne se stvari Rutte ne treba bojati: Njegov novi posao neće biti dosadan.
