Mjesečevo lice je poznato po svom sivom, pjegavom tenu, ali jeste li znali da ćete, ako okrenete teleskop prema susjednom satelitu našeg planeta, također vidjeti svijetle mrlje koje prljaju površinu?
Otkako su ove neobične značajke poznate kao mjesečevi vrtlozi prvi put uočene davnog 17. stoljeća, naučnici su se pitali odakle dolaze, piše Science Alert.
Do danas, svijetle regije poput one dobro poznatog Reiner Gamma vrtloga (na slici dolje) ostaju misterij.
Nova studija naučnika sa Univerziteta Stanford i Univerziteta Washington u St. Louisu (WUSL) pruža dokaze o novom objašnjenju.
Za razliku od planete Zemlje, Mjesec više ne stvara globalno magnetsko polje koje ga štiti od Sunčevih nabijenih čestica. To znači da kada se solarni vjetrovi sudare s mjesečevom površinom, oni s vremenom potamne stijenu zbog hemijskih reakcija.
Ipak, čini se da su neki džepovi na Mjesecu zaštićeni malim magnetskim poljima.
Do sada, svaki svijetlo osjenčani mjesečev vrtlog koji su naučnici otkrili podudara se s jednim od ovih lokalnih magnetskih polja. Pa ipak, nisu sve stijene unutar njih reflektirajuće, niti sva magnetska polja na Mjesecu sadrže vrtloge.
Dakle, šta se na Zemlji (ili bolje rečeno na Mjesecu) događa?
Neke nedavne studije objasnile su zbunjujuće rezultate tvrdeći da udarci mikrometeorita na Mjesec mogu pokrenuti nabijene čestice prašine, a gdje god te čestice padnu, stvara se barijera lokalnog magnetskog polja i reflektiraju se solarni vjetrovi.
Ali istraživači sa Stanforda i WUSL-a sada osporavaju tu hipotezu. Oni tvrde da je neka druga sila 'magnetizirala' Mjesečeve vrtloge, skrećući čestice solarnog vjetra.
"Udarci bi mogli uzrokovati ove vrste magnetskih anomalija", priznaje planetarni naučnik Michael Krawczynski s WUSL-a.
"Ali postoje neki vrtlozi gdje jednostavno nismo sigurni kako bi udar mogao stvoriti takav oblik i tu veličinu stvari."
Krawczynski sugerira da bi mogle biti na djelu i sile ispod kore. "Druga teorija je da ispod zemlje imate lave koje se polako hlade u magnetskom polju i stvaraju magnetsku anomaliju."
Neposredno ispod površine Mjeseca, znaučnici su pronašli radarski dokaz onoga što je nekoć teklo rastopljenim kamenjem. Ove podzemne rijeke ohlađene magme ukazuju na razdoblje vulkanske aktivnosti prije nekoliko milijardi godina.
Koristeći model ovih brzina hlađenja magme, Krawczynski i njegovi kolege ispitali su kako bi mineral titan-željeznog oksida nazvan ilmenit – kojeg ima u izobilju na Mjesecu i obično se nalazi u vulkanskim stijenama – mogao proizvesti učinak magnetiziranja.
Njihovi eksperimenti pokazuju da pod pravim uvjetima, sporo hlađenje ilmenita može stimulirati zrnca metalnog željeza i legura željeza i nikla unutar Mjesečeve kore i gornjeg plašta da proizvedu snažno magnetsko polje.
Ovaj učinak, zaključuju istraživači, "mogao bi objasniti jaka magnetska područja povezana s Mjesečevim vrtlogom."
"Ako namjeravate stvarati magnetske anomalije metodama koje opisujemo, tada podzemna magma mora imati visok sadržaj titana", kaže Krawczynski.
"Vidjeli smo naznake ove reakcije koja stvara metalno željezo u lunarnim meteoritima i u lunarnim uzorcima s Apolla. Ali svi ti uzorci su površinski tokovi lave, a naša studija pokazuje da bi hlađenje pod zemljom trebalo značajno pojačati te reakcije formiranja metala."
Velik dio onoga što do sada znamo o Mjesečevim lokaliziranim magnetskim poljima potječe iz svemirskih letjelica u orbiti, koje mogu mjeriti učinak pomoću radara. Ali da bismo stvarno razumjeli što se događa, moramo izravno probušiti površinu Mjeseca.
Upravo zato NASA šalje rover u vrtlog Reiner Gamma 2025. godine u sklopu njihove misije Lunar Vertex.
Za samo nekoliko godina naučnici bi mogli imati dokaze koji su im potrebni da bi riješili ovu misteriju.
