Na krajnjem sjeveru Pakistana, u planinskoj dolini Hunza, koja se smjestila u regiji Gilgit-Baltistan, stanuje narod koji živi i do 120, 130 godina.
U ostatku Pakistana prosječan životni vijek iznosi 67 godina, ali na krovu svijeta, u izoliranim bespućima Himalaja vladaju sasvim drukčiji zakoni života i smrti. Istraživači su zabilježili da žene mogu da ostanu u drugom stanju vrlo kasno, u šezdesetima i kasnije, a smatra se i da ne boluju od raka. Naučnici objašnjenje vide u ishrani i okruženju.
Hunze piju vodu iz glečera, uzgajaju svoju hranu, a s obzirom na to da su odsječeni od obližnjih gradova, ne jedu ništa prerađeno. Kajsije su često na njihovom jelovniku, a tokom posta danima, pa čak i mjesecima, ne jedu ništa osim svježeg soka i košpica tog superzdravog voća. Meso im nije svakog dana na jelovniku, dominiraju žitarice i povrće. Praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju.
Njihovo porijeklo obavijeno je tajnom. Svjetlije su puti od svih susjednih naroda, a njihov je jezik (buruški) sličniji baskijskom nego bilo kojem drugom koji ih okružuje. Pretpostavlja se da su potomci vojnika Aleksandra Velikog koji ga nisu mogli slijediti, nego su odlučili da ostanu na Himalajima, piše Pun kufer.
