Rijetkost je da premijer podnese ostavku, a još rjeđe da ostavka bude odbijena, piše Sky News.
Bez obzira na njegove sumnje oko obavljanja posla, Gabriel Attal će morati nastaviti nakon što je njegov šef, francuski predsjednik Emmanuel Macron, odbio prihvatiti njegovu odluku.
Zašto? Macronu je potreban neki osjećaj stabilnosti na vrhu francuske politike, posebno s Olimpijskim igrama iza ugla.
Neophodan dogovor
I, u nedostatku dogovora s njegovim protivnicima, ko bi drugi sada obavio posao?
Jean-Luc Melenchon, vođa La France Insoumise (Nepokorena Francuska), želio bi biti premijer, ali je nevjerovatno da će on dobiti podršku drugih ljevičarskih stranaka, a kamoli centriste Macrona, koji ga ne podnosi.
Međutim, predsjednik će morati sklopiti neku vrstu saveza, a to će gotovo sigurno značiti premijera iz redova socijalista.
To bi moglo biti najava izvanrednog povratka za Francoisa Hollandea, bivšeg predsjednika, ali procurilo je da bi Francois Ruffin i Raphael Glucksmann, mlađi stranački kadrovi, mogli biti popularnije opcije.
Autsajder je, međutim, vođa Zelenih, Marine Tondelier - koji se smatra oštroumnim i angažiranim operativcem.
Može li Macron surađivati s ljevicom?
Dok koalicijske vlade nisu neuobičajene u Evropi – na primjer u Njemačkoj i Nizozemskoj – u Francuskoj su neuobičajene.
Nijedan se jasan kandidat nije pojavio kao mogući budući premijer nakon što drugi krug glasanja na parlamentarnim izborima u nedjelju nije dao jasnog pobjednika.
Tri velika bloka
Sada postoje tri velika bloka - lijeva koalicija Novi narodni fronti, centristička koalicija Ansambl predsjednika Macrona i krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje.
Nijedan od ova tri bloka nije ni blizu da drži većinu od najmanje 289 od 577 mjesta.
Macron može predložiti kandidata za premijera, ali bi njegov izbor trebala podržati (neka) parlamentarna većina.
U pokušaju izlaska iz mrtve tačke, on bi mogao predložiti dogovor s umjerenim elementima ljevice, ali je rekao da neće raditi sa Melenchonovom strankom.
Smatra se, međutim, da bi se mogao pokušati dogovoriti s drugim strankama u Novom narodnom frontu: socijalistima i zelenima.
Prošle je sedmice njegova vlada suspendirala dekret kojim bi se smanjila prava radnika na naknade za nezaposlene – što je protumačeno kao gest dobre volje prema ljevici.
Dramatični izbori
Ljevičarski savez u Francuskoj osvojio je najviše mjesta na dramatičnim izborima, zadavši iznenađujući udarac krajnje desnoj stranci Marine Le Pen.
Nacionalno okupljanje Le Pen nadalo se da će postati najveća stranka u parlamentu Francuske, ali je zaustavljeno taktičkim glasanjem i saradnjom svojih protivnika.
A sada, Francuska bi se mogla suočiti s "godinom zastoja i paralize", rekla je francuska politička komentatorica Agnes Poirier.
Nakon jučerašnjeg drugog kruga izbora sada postoje tri bloka u Narodnoj skupštini "manje-više jednake snage", rekla je on.
To je situacija kakvu "Peta republika, od 1958., nikada nije poznavala", dodala je Poirier.
“Mi nismo Nijemci, mi nismo Španci, mi nismo Italijani – mi ne pravimo koalicije. Međutim, ovaj put ćemo morati, jer nas inače čeka godina zastoja i paralize", kaže ona.
Ustav precizira da francuski predsjednik ne može raspustiti parlament još 12 mjeseci, objasnila je Poirier.
Daljnja je poteškoća to što je lijeva koalicija Novi narodni front "krajnje podijeljena".
To je zato što se socijaldemokrate "ne slažu oko gotovo svake teme s tvrdom ljevicom Jean-Luca Melenchona".
Macronova centristička koalicija Ansambl također je jako podijeljena, rekla je, i "sastavljena je od mnogo različitih pokreta i grupa".
Poirier je dodala:
"Jedini stvarno ujedinjeni blok u nacionalnoj skupštini je Nacionalni skup Marine Le Pen."
