Ovi nalazi, objavljeni u časopisu Nature Communications 14. juna, otvaraju nova pitanja o formiranju i evoluciji ove male planete u našem Sunčevom sistemu, prenosi LiveScience.
Merkur je planet pun tajni. Ima neobično jak magnetizam, iako je planet mali i geološki neaktivan. Također ima tamne mrlje koje su identificirane kao grafit, oblik ugljika, što je potaknulo znatiželju naučnika o mogućim unutrašnjim procesima.
Naučnik Yanhao Lin, koji je koautor studije iz Centra za napredna istraživanja nauka i tehnologije visokog pritiska u Pekingu, bio je intrigiran visokim sadržajem ugljika na Merkuru. To je potaknulo istraživanje o tome što se može skrivati ispod površine planeta.
Prema tradicionalnom shvaćanju, Merkur je nastao hlađenjem magme bogate ugljikom i silikatima. Metali su se prvo kondenzirali formirajući jezgru, dok se ostatak magma kristalizirao u plaštu i kori planeta. No, nedavna studija sugerira da je plašt Merkura možda puno deblji nego što se ranije mislilo, što bi stvorilo uvjete pod kojima bi se ugljik mogao kristalizirati u dijamante.
Diamond dust on Mercury! 💎✨🌌
— Dev Khanna (@CurieuxExplorer) February 22, 2024
🎥 SOU
@fogle_shane @EvanKirstel @Shi4Tech @FrRonconi @Nicochan33 @sallyeaves @Khulood_Almani @GlenGilmore @Eli_Krumova @AndrewinContact @mvollmer1 @Fabriziobustama @BetaMoroney @PawlowskiMario @RLDI_Lamy @MargaretSiegien @Analytics_699… pic.twitter.com/T97HYsJOk4
Puno toga otkriva
Belgijski i kineski istraživači, uključujući Linov tim, eksperimentalno su reproducirali hemijske uvjete slične okeanu magme na mladom Merkuru. Pod ekstremnim pritiskom od 7 gigapaskala i temperaturama do 1.970°C, simulirali su uvjete duboko unutar planeta. Rezultati su pokazali da bi pod ovim uvjetima ugljik mogao kristalizirati u dijamante, što bi moglo objasniti tamne mrlje na površini.
Ovi dijamanti, iako su preduboko ispod površine da bi se mogli eksploatirati, mogli bi imati važnu ulogu u stvaranju Merkurovog magnetskog polja. Dijamanti bi mogli poslužiti kao medijatori topline između jezgre i plašta, stvarajući temperaturne razlike koje bi uzrokovale kovitlanje tekućeg željeza i, posljedično, magnetsko polje.
Ovi rezultati mogu pomoći i u razumijevanju evolucije egzoplaneta bogatih ugljikom. Misija BepiColombo, koja će početi istraživanje Merkura 2025. godine, također bi mogla dati nova saznanja o ovom tajanstvenom planetu i njegovim unutrašnjim strukturama.
Ova istraživanja otvaraju nova pitanja o formiranju i evoluciji planeta u našem Sunčevom sistemu te pružaju uvid u moguće sličnosti s drugim planetima, kako unutar tako i izvan našeg sistema.