Twisters ima istu suštinsku strukturu kao i Twister, klasik Jan de Bonta o lovcima na oluje. To je i reboot, rimejk i nastavak, a ipak radi u potpunosti kao samostalna stvar. Mogli su to nazvati Jahači oluje i niko ne bi znao razliku. Ali živimo u svijetu IP-a i sve mora biti povezano s nečim, čak i ako je riječ o filmu od prije 30 godina za koji je malo ko mislio da mu treba nastavak.
Ostale recenzije:
Srećom, Twisters više puta prkosi očekivanjima. To je vrsta pametne i uvjerljive avanturističke drame za koju kažu da Hollywood više ne pravi. Mnogi će ga uporediti s Jurassic Parkom i to je, za promjenu, to je kompliment.
Daisy Edgar Jones glumi Katie, briljantnu mladu naučnicu koja se nada da će otkriti način da rasprši tornada tako što će na njih ispustiti naučni džumbus u ogromnim količinama. To, naravno, zahtijeva vožnju pravo na njihov put radi optimalnog spektakla. Nakon što rana probna vožnja pođe po zlu, što je rezultiralo smrću Katieine posade, ona napušta lov na oluju i bježi u New York. Godinama kasnije, njen bivši kolega, Javi (Anthony Ramos), mami je obećanjem da će napraviti razliku. Tek sada se posao promijenio, a nove zvijezde YouTubea kao što je Tyler Owens (Glen Powell) dominiraju terenom.
Film kao što je Twisters živi na momentumu. Ako zastanete i predugo razmišljate o nauci ili logici, počinje gubiti snagu. Nauka zvuči dobro, posebno kada je sa šarmom i duhovitošću iznose Powell i Jones, ali na kraju je glupa. Powellov lik čak savjetuje publiku da pokuša da ne razmišlja o tome. “Tornada su dijelom nauka, dijelom magija”, intonira on, gledajući u pocrnjelo nebo. To nije samo narodna logika; to je da nas pusti da se opustimo i krenemo sa tokom.
Ali ipak postoji optimistična i zarazna ljubav prema nauci u filmu. To znači, film i publika ne moraju da ga razumiju da bi ga cijenili. Volimo ga zbog onoga što predstavlja, a sama ideja je dovoljna da nas zadrži angažovanim. Sjajan primjer za to je Contact, još jedan klasik iz 90-ih s pop-naukom i divljim ambicijama. Ako neko od njih naiđe na nešto stvarno, to je sretna slučajnost.
Povrh toga, Twisters ima pobjedničku ekipu koja igra stvarne, dobro razvijene likove za koje želimo navijati. Ima istinske drame, topline i drugarstva na njihovom putu, pa čak i u onim rijetkim mirnim trenucima, u kojima Twisters dozvoljavaju publici da udahne na minut, zaokupljeni stegledanjem šta će se dalje dogoditi. Powell i Jones imaju laku hemiju između njih i lijepo je videti kako se slatka priča o upoznavanju igra protiv konvencija. Anthony Ramos jednako je šarmantan kao i Katiein prijatelj koji se bori sa krivicom preživjelih, i koji ide na sve pogrešne načine.
Ni vizuelni prikazi ne razočaravaju. Ovo je zgodan blockbuster, pun besprijekornih efekata i kaskaderskih radnji koje se nikada ne osjećaju jeftino. Svaki komad izgleda zasluženo i logično, što nije uvijek zajamčeno kada su ljetni filmovi u pitanju. Kada udare tornada, oni su produžetak priče, umjesto obrnuto. U jednoj spektakularnoj sekvenci, naši heroji pokušavaju da spase ono što mogu od malog grada dok F5 tornado — najveći i najgori okolo — uništava sve na svom putu. Scena lijepo balansira očaj i herojstvo, priznajući da za razliku od tradicionalnih akcionih filmova, ovdje nema zlikovca kojeg treba pobijediti.
Ako se mora tražiti zamjerka, Twisters je malo predug. Malo dotjerivanja učinilo bi ga skoro savršenim. Sada, to je jednostavno jedan od boljih blockbustera koje smo imali godinama. Zgodan stilski throwback u eru za koju su mislili da je zauvek izumrla. Reditelj Lee Isaac Chung već je napravio humanističko remek-djelo u Minariju, i iako Twisters nije tako dobar, to pokazuje da je više nego sposoban da napravi veliki, pametni spektakl na Spielbergovom nivou.
