Jednostavan potez mogao bi pomoći smanjiti rizik za pojavu šećerne bolesti tipa 2: noću gasite svjetlo. Studija objavljena u The Lancetu otkrila je, naime, da su osobe koje su između 00.30 i 6 sati bile izložene najjačem svjetlu imale znatno povećanu vjerojatnost da će razviti dijabetes od onih koje su u tom vremenu boravile u mraku.
Istraživači sa Univerziteta Flinders u Adelaideu promatrali su osobnu izloženost svjetlu, mjereći je izravno na pojedincima koji su u tu svrhu nosili senzore na zapešću, tako da su u obzir uzeli ne samo nivoe vanjskog svjetla, kao mnoge prethodne studije, nego i one iz prostora u kojima su sudionici bili. Promatrani su podaci 85.000 ljudi. Sudionici su nosili senzore sedam dana, bilježeći dnevnu i noćnu svjetlost iz svih izvora - od Sunčeve svjetlosti, lampi i ulične rasvjete do digitalnih ekrana. Istraživači su ih zatim pratili osam godina.
Svjetlo iznad glave
"Otprilike polovica promatranih imala je vrlo slab nivo svjetla noću, manje od jednog luksa, što znači manje od svjetlosti svijeće. Oni su bili zaštićeni od dijabetesa tipa 2", rekao je autor studije profesor Andrew Phillips.
Rizik za pojavu bolesti rastao je kao odgovor na dozu svjetla: što je bila jača izloženost svjetlu, to je bio viši rizik od dijabetesa. Deset posto sudionika koji su bili najizloženiji svjetlu bili su u prosjeku pod osvjetljenjem od 48 luksa, što je ekvivalent relativno prigušenom svjetlu iznad glave. Oni su imali jedan i po puta veću vjerojatnost da će razviti dijabetes od onih koji su bili u mraku, što je otprilike rizik kao kod prisutnosti šećerne bolesti tipa 2 u porodici. Veza izloženosti svjetlu i dijabetesa ostala je snažna i nakon što su u obzir uzeli faktore poput socio-ekonomskog statusa, pušenja, prehrane, tjelovježbe i rada u smjenama.
Ometanje unutrašnjeg sata
No, zbog čega svjetlo utječe na nivoe šećera u krvi? Kako kaže prof. Susanne Miedlich, endokrinologinja na Univerzitetu Rochester koja nije sudjelovala u studiji, noću svjetlo može poremetiti cirkadijani ritam, tj. unutrašnji 24-satni ciklus tijela. Naučnici odavno znaju da je naš unutrašnji sat važan za sve vrste bioloških procesa, pa i za upravljanje šećerom u krvi, jer regulira unos hrane, apsorpciju šećera i otpuštanje inzulina, a njegovo je ometanje povezano s inzulinskom rezistencijom, pretečom dijabetesa tipa 2. Phillips smatra da ulogu igra i melatonin, hormon spavanja.
"Melatonin, među ostalim, upravlja glukozom i inzulinskim odgovorima. Ako smo kronično izloženi svjetlu noću, to smanjuje razinu melatonina, što dugoročno može dovesti do loših metaboličkih ishoda", rekao je Phillips.
Ipak, potrebno je još studija koje bi potvrdile može li isključivanje zaslona i gašenje svjetla smanjiti rizik od šećerne bolesti.
