Svi smo puno puta igrali Tetris kada bi prije odlaska na odmor pokušavali utrpati što više kofera i torbi u gepek automobila. To nije uvijek laka zadaća, posebno ako je više članova porodice.
Nije rijedak slučaj da nam je zapremina gepeka jednostavno premala za potrebe svih ukućana. Kako kabina iz sigurnosnih razloga nije najprikladnije mjesto za odlaganje rasutih stvari, najbolje je pribjeći onom dodatnom triku koji je nekoć bio tako uobičajen pa i na vozilima starije generacije.
Radi se jasno o krovnom nosaču.
Ponegdje u Latinskoj Americi poznat i kao roštilj, zbog svog oblika, budući da je to u početku bio sistem poprečnih i uzdužnih prečki. Danas su to jednostavno dvije prečke koje su postavljene poprečno i paralelno na krovu automobila.
Postoje dakako krovni nosači raznih dimenzija i proizvođača, pa tako i kvaliteta i cijene. Iako je njihova montaža vrlo jednostavna, pakiranje stvari ponekad zahtjeva ponešto vještina. Svakako će vam dobro doći malene ljestve od svega nekoliko stepenica, onakve kakve često svako ima u domaćinstvu.
Što se montiranja krovnog nosača tiče, postoje standardni krovni nosači, ali proizvođači automobila obično dizajniraju posebne krovne nosače za svoje modele, a neki od njih čak standardno dolaze s uzdužnim šipkama na koje se te šipke montiraju i koje izbjegavaju neugodne zvukove koji proizlaze iz nedostatka aerodinamike.
Ovo transportno rješenje čak donekle i smanjuje potrošnju goriva. Upravo su im najveći nedostaci, uz buku koju proizvode, povišenje težišta automobila (što ga čini nestabilnijim) i povećanje otpora vjetra (a time i veća potrošnja goriva).
Da bi se središte težišta donekle korigiralo, najveće i najteže predmete treba postaviti na dno i što je moguće dalje jedno od drugoga. Ako su pak više ili manje paketi slične mase i kubikaže, teret bi trebao biti ravnomjerno raspoređen po cijelom prtljažnom prostoru.
Drugo rješenje je montiranje dodatnog ‘gepeka‘ iza postojećeg. To je dakako spretnije ako vozite kompaktno vozilo s petim vratima. Takvi dodatni prtljažnici najčešće se montiraju uz pomoć kuke za vuču tereta, pa uz prednosti kao što su lako montiranje i pohrana stvari, donose i mane u vidu cijene cijelog paketa (ako vaš automobil nema kuku za vuču).
I na kraju imamo rekli bismo najklasičnije rješenje, a to je kupnja prikolice.
To je opcija koja je preporučljiva ako vozite automobil ili kombi većih dimenzija, te ako vam je potrebno zaista puno mjesta za pohranu. Ako vozite relativno maleno vozilo, prikolica nije najbolje rješenje.
Pri korištenju prikolice važno je znati koliku ćete masu tereta prevesti, vučnu snagu vašeg vozila, zatim, bitno je je li prikolica s kočnicama, sve u svemu korištenje prikolice nije nimalo jeftino, a zahtjeva i dosta iskustva pa bi tako nešto preporučili samo onima koji znaju što rade.
