Bliski istok, a zapravo i veliki dio svijeta, sprema se da Iran izvede osvetnički napad na Izrael zbog atentata na političkog vođu Hamasa. No može li Teheran umjesto toga biti spreman povući se u zamjenu za napredak u mirovnim pregovorima o Gazi? To je bila nada regionalnih čelnika okupljenih na hitnom summitu u Jeddahu, piše CNN.
Bila je srijeda i svijet je bio na rubu. Letovi preko Irana i njegovih susjeda otkazani su zbog straha da bi rakete mogle letjeti svakog trenutka, izazivajući strahovitu eskalaciju izraelskog rata u Gazi.
Dok je njegova zemlja na rubu pokretanja regionalnog rata, vršitelj dužnosti iranskog ministra vanjskih poslova Ali Bagheri šapnuo je pomoćniku koji se saginjao kako bi čuo njegove riječi.
Kamerunski ministar vanjskih poslova sjedio je s Bagherijeve desne strane, jemenski s njegove lijeve strane, zajedno s prostorijom punom drugih ministara vanjskih poslova iz zemalja s muslimanskom većinom, svi oni koji su bili tu kako bi spriječili da situacija preraste u širi sukob.
Otkako je prošle sedmice u Teheranu ubijen politički vođa Hamasa Ismail Haniyeh, čelnici Islamske Republike obećali su osvetu Izraelu, za kojeg tvrde da je odgovoran. Izrael nije potvrdio niti odbacio odgovornost.
Neugledno mjesto za takav posljednji pokušaj da se uguši uzavreli iranski bijes bilo je sjedište Organizacije islamske saradnje (OIC), skromno prema brzo modernizirajućim i blještavim standardima Saudijske Arabije. Nalazi se u prašnjavom, neuglednom kutu grada Jeddah na Crvenom moru.
Igru u prostoriji, ako se tako može nazvati, CNN-u je pažljivo artikulirao i dočarao jordanski ministar vanjskih poslova Ayman Safadi, koji je istupio iz pregovora o visokim ulozima kako bi promovirao inicijativu koju zagovara njegovo ranjivo kraljevstvo: “Prvi korak prema zaustavljanju eskalacija završava njezin temeljni uzrok, a to je nastavak izraelske agresije na Gazu.”
Poticaj da se izraelski premijer Benjamin Netanyahu uvjeri da ublaži svoj stav u pregovorima o prekidu vatre s Hamasom nije nov. Ali isplata bi ovoga puta mogla biti mnogo privlačnija od prethodnih pokušaja.
Državni sekretar Sjedinjenih Država Antony Blinken kaže da su SAD i njegovi saveznici direktno poručili Izraelu i Iranu da "niko ne bi trebao eskalirati ovaj sukob", dodajući da su pregovori o prekidu vatre ušli u "završnu fazu" i da bi mogli biti ugroženi daljnjom eskalacijom u regiji.
Safadi je bio u Teheranu tokom vikenda i susreo se s Bagheri i novim iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom i čini se da vjeruje da Iran možda traži izlaz za eskalaciju.
Iran treba diplomatsko pokriće kako bi odustao od svojih ishitrenih prijetnji Izraelu neposredno nakon ubistva Haniyeha: odgovaralo bi primirje u Gazi koje bi Teheranu omogućilo da tvrdi da mu je više stalo do života Palestinaca u palestinskoj enklavi nego da se osveti račun. Ali isplata mora biti dovoljno velika za Iran jer su njegova čast i odvraćanje u pitanju.
Francuski predsjednik Emanuel Macron dodaje svoju diplomatsku težinu, izjavljujući u telefonskom razgovoru s Pezeshkianom u srijedu da plan odmazde protiv Izraela "mora biti napušten".
Pezeshkianov odgovor sugerira da sluša. “Ako Amerika i zapadne zemlje stvarno žele spriječiti rat i nesigurnost u regiji, da dokažu ovu tvrdnju, trebale bi odmah prestati prodavati oružje i podržavati cionistički režim i prisiliti ovaj režim da zaustavi genocid i napade na Gazu i prihvati prekid vatre”, rekao je on.
Može li Hezbollah djelovati sam
Gotovo deset mjeseci od izraelskog rata u Gazi, izazvanog Hamasovim brutalnim napadom 7. oktobra u kojem je oko 1200 ljudi u Izraelu ubijeno, a najmanje 250 drugih uzeto kao taoci, gotovo 40.000 Palestinaca je ubijeno, prema palestinskim zdravstvenim dužnosnicima - i još uvijek nema kraj na vidiku sukobu.
Kvaka u eskalaciji primirja u Gazi je u tome što je malo nade i malo sadržaja.
Da bi uspjelo, Netanyahu će također morati prihvatiti to.
Hamas je ovo samo otežao zamijenivši Haniyaha svojim čvršćim kolegom unutar Gaze, Yahyom Sinwarom, arhitektom napada od 7. oktobra, a u svakom slučaju, trenutno nisu raspoloženi za smislene razgovore.
Promjena, ako će do nje doći, prema konsenzusu u OIC-u mora biti izvana, od jedine osobe koja izdaleka ima moć ublažiti Netanyahua – američkog predsjednika Joea Bidena.
No, nakon gotovo godinu dana sukoba, Biden odbija obračun s najtvrdokornijom, desničarskom vladom Izraela u historiji, što također povećava frustracije u Jeddahu.
Riyad Mansour, palestinski stalni promatrač u UN-u, bio je u sobi s Bagheri i ostalima.
“Regiji nije potrebna eskalacija,” rekao je, “Ono što regija treba je prekid vatre. Što regija treba za rješavanje legitimnih prava. Imam osjećaj da premijer Netanyahu želi predsjednika Bidena uvući u rat s Iranom”.
Ono što je Bagheri dobio u Jeddahu bila je vrsta diplomatske podrške koja im je trebala pomoći da se povuku s ruba, a Mansour je rekao: "U vezi s onim što je Iran želio, znate, poštivanje svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta, bilo je, znate, snažna podrška ovom osjećaju.”
Dok je vršitelj dužnosti iranskog ministra vanjskih poslova otišao u Teheran nakon četverosatnog hitnog sastanka, fokus se malo pomaknuo natrag na iranski libanski proxy Hezbollah, koji je također namjeran osvetiti se za ubistvo svog glavnog vojnog komandanta Fu'ada Shukra u Bejrutu nekoliko sati prije Haniyehovog. ubijanje.
Jedan američki dužnosnik i jedan zapadni obavještajni dužnosnik rekli su CNN-u da su sada veći strahovi da će Hezbollah poduzeti akciju nego Iran, povećavajući izglede da bi milicija sa sjedištem u Libanu mogla djelovati bez njih.
Za Netanyahua ovo može izgledati kao semantika s namjerom da otupi želju Izraela za snažnim odgovorom protiv oba agresora.
On vidi Iran i Hezbollah kao različite ruke istog teološkog poglavara.
Uz iznimku izravne iransko-izraelske razmjene vatre u aprilu, Hezbollah je uvijek udarao po Izraelu, a Iran oklijeva prihvatiti, a ovaj put bi mogao zadati dvostruki udarac, jedan Shukru i jedan Hamasovom Haniyehu.
U tom slučaju, izraelska odmazda protiv Hezbollaha mogla bi se jednako brzo pretvoriti u regionalnu eskalaciju Irana od koje svi strahuju.
Ono što je jasno, susret u Jeddahu i diplomatija pozadinskog kanala kupuju diplomatski prostor i vrijeme za razvijanje rampe koja za sada ima barem malo privlačnosti.
I Iran i SAD, u određenoj mjeri, to prihvataju.
Hoće li se ovo pretvoriti u još jedan lažni horizont ovisi o Bagheriju i njegovom predsjedniku.
