U okviru Sarajevo film festivala, u ljetnom kinu Stari Grad, održala se svjetska premijera dokumentarno – igranog filma „Praslovan“, režisera Slobodana Maksimovića.
Ulaznice za projekciju ovog filmskog ostvarenja bile su rasprodane već prvog dana prodaje!
Ovaj podatak ne čudi, jer film je biografska priča o životu i karijeri Zorana Predina, jednog od najznačajnijih, a meni lično najznačajnijeg, kantautora bivše Jugoslavije.
Izbor menadžmenta Sarajevo film festivala da se projekcija filma „Praslovan“ održi u ljetnom kinu Stari Grad svojevrsno je priznanje Zoranu Predinu za njegovo životno djelo, jer je pomenuto open air kino zasigurno najljepše kino u Sarajevu. Odmah uz kino platno pogled vas nosi na dio Baščaršije i prelijepu Gradsku vijećnicu.
Na premijeru filma „Praslovan“ došli su svi oni koji poštuju Zorana Predina, uživaju u njegovim muzičkim i književnim ostvarenjima, svi oni koji su rođeni 90-tih pa unazad, ukratko, svi oni koji su doživjeli da su nam politički rukovoditelji naših života „zajebali sve što se zajebati dalo“.
Odmah na početku filma bilo je jasno da je režiser Slobodan Maksimović u potpunosti uspio da ispuni sve faktore za stvaranje filma koji će gledatelje držati zainteresirane od početka do kraja, filma kojeg će gledatelji dugo pamtiti i kojeg će vrlo rado preporučiti svojim prijateljima.
U filmu o Zoranu Predinu govore ljudi koji su vrijedili i danas vrijede na svim prostorima ex Jugoslavije: Đorđe Balašević, Anja Rupel, Jure Franko, Boris Dežulović, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Magnifico, Siniša Škarica, Gabi Novak, Matija Dedić, Petar Peca Popović, Aleksandar Stanković, Nikola Čuturilo Čutura, Oto Rimele, Branko Đurić Đuro, Tanja Ribič, Elvis J Kurtović, Miro Purivatra…
Prije premijere, u Bosni i Hercegovini kiša nije padala više od 40 dana, sa rekordnim dnevnim temperaturama +35 pa nadalje, tako da su čak i neke vjerske vođe putem medija pozvale svoje vjernik na molitvu za kišu! I gledaj čuda, baš u 49. minuti projekcije filma „Praslovan“ Svemogući je uslišio molitve za kišom tako da je uslijed pljuska projekcija filma prekinuta i najavljen je nastavak iste u kino sali Bosanskog kulturnog centra. Od ljetnog kina Stari grad do Bosanskog kulturnog centra udaljenost je manje-više nekih dva kilometra. Bio sam duboko ubijeđen da će sa na pješačenju po kiši, od jednog do drugog mjesta projekcije, izgubiti pola gledatelja pa sam i ja Svemogućeg molio da se to ne desi! I nije se desilo! Svi koji su bili na open air projekciji došli su po nastavak filma „Praslovan“ u Bosanski kulturni centar!
Bravo Slobodane Maksimoviću! Napravio si film dostojan publike!
Kao što sam na početku rekao, film prati život i karijeru Zorana Predina, od rođenja do današnjih dana. Zanimljivo je da u filmu, bogatim izuzetno vrijednim arhivskim snimcima iz perioda Novog vala, o Zoranovim vrlinama i uspjesima, dakle više - manje u superlativu, što on svakako i zaslužuje, govore veliki ljudi ex Jugoslavije, dok je sam Zoran Predin taj koji u filmu ukazuje na životne propuste i greške Zorana Predina! Bez ustezanja govori o svojim manama, vragolastim životnim epizodama, uobičajenim za tadašnje vrijeme Novog vala, ponekada tvrdoglavom insistiranju na nekim sitnicama…
Naravno, gdje je Predin tu je i dobar humor kojeg svakako ne manjka u filmu. Čak šta više, od smijeha će vas sigurno zaboljeti vilica!
Jedna od meni simpatičnijih anegdota iz filma jeste ta kada je Petar Janjatović pozvao Predina da bude dio ekipe zvijezda Yu rock misije koja će snimiti pjesmu „Za milion godina“. Nakon malo nećkanja Predin je pristao i noćnim autobusom stigao u Beograd i pravo u kafić u kojem je bio i Vlada Divljan. Piće po piće i tako do ujutro tj. sve dok nije došlo vrijeme snimanja!
Prvo ih je producentu prijavio Zdravko Čolić da su „previše veseli“ i da on radi njih ne može dobro snimiti svoju dionicu, a potom su na snimanju zajedničkog spota bili u posljednjem redu zagrljeni i dalje „toliko veseli“ da je kamerman svim silama pokušavao da ih izbaci iz kadra, ali su oni „onako veseli“ uporno upadali u kadar sa pola lica ili pola tijela. Onda je prekinuto snimanje, Zoran i Vlado su izbačeni iz studija, kao sa školskog časa, a potom vraćeni na snimanje spota, ali je svaki morao stojati na suprotnom kraju reda!
Genijalna je i anegdota sa pjesmom „Mravljinčarji in čeladarji“, ali to ćete morati sami otkriti gledajući film.
Igrani dio filma Slobodan Maksimović je osmislio i prenio na filmsko platno kao šetnju turista iz različitih dijelova svijeta, u pratnji turističkog vodiča, kroz muzej Zorana Predina. Maksimović je tako pokušao, i Boga mi uspio, da se pribjegne drugačijem načinu naracije, što je također genijalno, a kada budete gledali film, vidjet ćete da je i jako duhovito! Važno je reči da kroz film ne ostajemo samo u muzeju, već kroz odlične vizuelne momente i kadrove prolazimo sve strane i dosta mjesta bivše Jugoslavije.
Odličan režiser Slobodan Maksimović inspirisan velikim kantautorom, intelektualcom i gospodinom Zoranom Predinom uradio je veliki posao i snimio sigurno kultni film.
Snažni i neprekidni aplauz publike od 10 minuta, na kraju projekcije, dokaz su Maksimovićevog filmskog majstorstva i Predinove veličine.
Na kraju, film je obavezno gradivo da zajedno sa svojim klincima odete u kino i pogledate ga kako bi generacije koje dolaze za nama shvatile dovoljnu dubinu i širinu slike konteksta društva u kojem smo mi iz generacije Novog vala odrastale i učile život!
