Bijeli luk se smatra prirodnim antibiotikom te čuvarom imuniteta, a osim toga i ima i čitav niz blagotvornih djelovanja na organizam. No što s njime učiniti ako proklija? Trebamo li ga baciti ili upotrijebiti? Dok proklijali krompir ukazuje na veću količinu solanina, štetnog alkaloidnog spoja koji služi kao prirodni pesticid, a koji je prisutan u povećanoj koncentraciji u zelenom, oštećenom ili proklijalom krompiru, bijelu luk se ipak razlikuje.
Toksične klice krompira mogu izazvati probavne tegobe ili glavobolju stoga ih svakako treba odrezati, no s bijelim lukom nema straha. Jedna od studija sugerira da je proklijali bijeli luk zdraviji od običnog jer sadrži više antioksidansa. Bijeli luk klija zbog starosti, ali i baš kao i luk, zbog nepravilnog čuvanja i velike količine vlage.
Glavice luka i bijelog luka koje kupujemo u trgovini nerijetko provedu dosta vremena u skladištu ili na policama prije nego ga odnesemo kući. Dobra vijest je da su izdanci sigurni za jelo, ali mogu imati gorak okus. Gorkasta nota neće toliko doći do izražaja u kuhanim ili pečenim jelima, ali jedete li ga sirovog moglo bi vam zasmetati.
Ne želite li ih pojesti, izdanke možete i zasaditi pa uzgojiti nove glavice. Kako ne bi proklijali, čuvajte luk i bijeli luk na tamnom i hladnom mjestu s dobrom cirkulacijom zraka. Dobro je znati da nakon što proklijaju, luk i bijeli luk će brzo početi trunuti. Nikako ih nemojte spremiti na isto mjesto kao i jabuke, kruške, marelice, breskve, šljive, banane, kivi ili mango jer to voće ispušta etilen, plin koji ubrzava sazrijevanje.
