Dva su teleskopa otkrila najbliži par supermasivnih crnih rupa do sada.
Par, udaljen samo oko 300 svjetlosnih godina, promatran je u različitim valnim duljinama svjetlosti od strane NASA-inog rendgenskog opservatorija Chandra i svemirskog teleskopa Hubble.
Iako su crne rupe nevidljive u mračnom svemiru, ove dvije jarko sjaje dok se plin i prašina koje "proždiru" ubrzavaju i zagrijavaju do visokih temperatura. Ovi nebeski objekti, koji kruže jedan oko drugog, poznati su kao aktivne galaktičke jezgre.
Aktivne galaktičke jezgre su supermasivne crne rupe koje emitiraju briljantne mlazove materijala i snažne vjetrove koji mogu oblikovati same galaksije u kojima se nalaze.
Ovaj par crnih rupa najbliži je par otkriven pomoću vidljivog i rendgenskog svjetla. Dok su drugi parovi crnih rupa koji su ranije promatrani obično bili mnogo udaljeniji. Astronomi su otkrili ove crne rupe koje plešu jedna oko druge u središtu para galaksija koje se sudaraju pod nazivom MCG-03-34-64, udaljene 800 miliona svjetlosnih godina.
Astronomi su slučajno otkrili crne rupe kada su Hubbleova promatranja otkrila tri šiljka svjetlosti unutar svijetlog plina galaksije. Svoje su otkriće objavili u ponedjeljak u časopisu The Astrophysical Journal.
"Nismo očekivali vidjeti ovako nešto", rekla je u izjavi glavna autorica studije Ana Trindade Falcao, postdoktorandica u Harvard-Smithsonian centru za astrofiziku u Cambridgeu, Massachusetts. "Ovakav prizor nije uobičajen u obližnjem svemiru i rekao nam je da se nešto drugo događa unutar te galaksije."
Tim je bio zaintrigiran kada je Hubble otkrio tri optička difrakcijska šiljka u koncentriranom području galaksije MCG-03-34-64. Šiljci difrakcije pojavljuju se kada se svjetlost iz malog kozmičkog područja savija oko zrcala unutar teleskopa.
Hubbleova su promatranja napravljena u optičkoj svjetlosti, koja je vidljiva ljudskom oku, ali astronomi nisu bili sigurni što vide. Tim je ponovno ispitao galaktičku regiju koristeći Chandra X-zrake.
Kada su naučnici promatrali galaksiju pomoću Chandre, uspjeli su odrediti dva jaka izvora X-zraka koji su odgovarali optičkim izvorima svjetlosti koje je promatrao Hubble, rekao je Falcao. "Sastavili smo ove dijelove slagalice i zaključili da vjerovatno gledamo dvije supermasivne crne rupe koje su vrlo blizu jedna drugoj."
Tim je također konzultirao arhivske podatke o promatranjima radiovalova.
"Kada vidite jarku svjetlost u optičkim, rendgenskim i radijskim valovima, mnoge se stvari mogu isključiti, što dovodi do zaključka da se to može objasniti samo bliskim crnim rupama. Kada složite sve dijelove slagalice, dobiti sliku para aktivnih galaktičkih jezgri", rekao je Falcao.
U međuvremenu, treći difrakcijski šiljak koji je uočio Hubble ima nepoznato podrijetlo i tim treba više podataka kako bi otkrio što bi to moglo biti. Izvor svjetlosti mogao bi potjecati od plina koji je nastao energetskim izbacivanjem materijala iz jedne od crnih rupa.
"Ne bismo mogli vidjeti sve ove detalje bez Hubbleove nevjerovatne rezolucije", rekao je Falcao.
Astronomi su pomoću radioteleskopa promatrali parove crnih rupa bliže jedna drugoj nego ovaj par, ali ti parovi nisu opaženi na drugim valnim dužnama svjetlosti.
Obje supermasivne crne rupe nekad su bile središta svojih galaksija, ali spajanje galaksija dovelo je dva objekta mnogo bliže. Na kraju će njihov bliski spiralni ples rezultirati spajanjem za oko 100 miliona godina, prema NASA-i, uzrokujući snažno oslobađanje gravitacijskih valova.
Takve gravitacijske valove, proizvedene sudaranjem supermasivnih crnih rupa, u budućnosti bi mogla otkriti LISA, svemirska laserska interferometarska misija Europske svemirske agencije, čije se lansiranje očekuje sredinom 2030-ih.
